Ukupno vrsta gljiva: 2168

Plodno tijelo podsjeća na gomolj koji može narasti u promjeru do 8 cm. Meso je smeđe, crvenkasto-smeđe ili crne boje, isprepleteno je žilicama bijele boje. Zbog veoma jake arome za sakupljanje se koriste psi.

Rod: Tuber P.Micheli ex F.H.Wigg.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Tuberaceae

Engleski naziv: Truffles

Izravno podređene niže takse: prikaži

Tuber aestivum

Jestiva gljiva

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto, jajoliko, prilično je pravilno; crno-smeđe je do crne boje, prekriveno je tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama pravilnog oblika, bradavice su oko 3-12 (14) mm široke, s 4-6 stranica, tvrde, oštro se dižu sa podloge, često su malo spljoštene ili udubljene na vrhu, uvijek su sa sitnim poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, nisu dekorirane, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, prozirne, 20-45 x 18-35 µm; otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, čvrsto, tvrdo je poput mrkve, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, u starosti je tamnosmeđe, često je s purpurnocrvenim mrljama, mramorirano, isprepleteno je s bjelkastim, tankim, vijugavim i sterilnim žilicama; miris kod mladih gljiva nije osobito jak, aromatičan na gljive, češnjak ili stare alge, kasnije je izraženiji, a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jajoliko do okruglasto; 2. površina je crno-smeđa je do crna; 3. površina je s tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama, koje su spljoštene ili udubljene na vrhu i uvijek sa sitnim poprečnim crticama; 4. meso je bijelo, smeđe do tamnosmeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je slab na gljive ili češnjak; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, češće u mediteranskim područjima

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1638. Ljetni tartuf (Tuber aestivum Vittadini); 1639. Neotesani tartuf (Tuber aestivum f. uncinatum (Chatin) Montecchi & Borelli)

Tuber borchii

Jestiva gljiva

BORCHIJEV TARTUF

Tuber borchii Vittad.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, orkuglastog je oblika, dosta je nepravilno, gomoljasto je ili grbavo, često se ulegne na bazi; peridij je prilično tanak, najprije je maljav, zatim je gladak ili fino naboran, oker ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa zelenom nijansom, često je sa crvenkastim pjegama.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bez dekoracije, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, 18-55 x 17-42 µm; otrusina je svijetložuta, svijetlosmeđa do smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije je oker-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe i na kraju skoro crno, prošarano je rijetkim bijelim anastomozirajućim venama pa je tamnosmeđe; miris je dosta ugodan, aromatičan na češnjak, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno i do 30 cm duboko, uglavnom samo u mediteranskim područjima, a razdoblje sazrijevanja je od siječnja do kraja travnja, u svim tipovima šuma u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, bukve, topole ili lipe, te crnogoričnog drveća, često bora, na dobro dreniranom, pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, početkom veljače.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se uzgajati, a prvi put su uzgojene u Italiji 1990. godine.

Napomena: Ovom tartufu po obliku i boji dosta sliče bijeli tartuf (Tuber magnatum), koji se razlikuje po mikroskopskim osobinama, te siromašni tartuf (Tuber oligosmeprmum), kojemu meso miriše na gorke bademe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je oker do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bijelo, oker do crvenkasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je slab na češnjak; 5. raste podzemno ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u mediteranskim područjima

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1631. Borchijev tartuf (Tuber borchii Vittadini)

Tuber brumale

Tuber brumale - created on February 2016 in Novof, Italy by Nicolò Oppicelli

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

ZIMSKI TARTUF

Tuber brumale Vittad.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Winter Truffle

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, okruglasto ili je nepravilno je gomoljasto, kvrgavo ili stisnuto, s režnjevima, često je s udubljenjem na dnu; crvenkasto-smeđe, skoro je crno, peridij se sastoji od mnogobrojnih debelih, niskih i nepravilno višekutnih bradavica širokih 1-3 mm, ponekad su na osnovi crvenkasto-smeđe, na vrhu su spljoštene, zatim se poneke zrakasto raspuknu i nemaju poprečne crtice.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, nakon sazrijevanja je sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, tvrda, u starosti je potpuno crno, poput labirinta je isprepletena bijelim žilicama, nepromjenjive je boje, žilice uvijek ostaju bijele; miris je osobit, aromatičan je na muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, ali ne tako aromatičan kao kod drugih gomoljača, u starosti može postati i neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u jesen i zimu do 15 cm duboko u zemlji, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, hrastom ili lipom, u vapnenastom tlu, voli toplija staništa. U Istri se sakuplja pomoću uvježbanih pasa, vjerojatno raste i u okolici Zagreba ili Karlovca, te u Slavoniji i u drugim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najcjenjenijih vrsta tartufa. Cijena po kilogramu je oko 1000-2000 €.

Napomena: Pravi je specijalitet i vrlo cijenjena gomoljača. Osim u Istri sigurno raste i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske. Po bradavičavoj površini su slični ljetni tartuf (Tuber aestivum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je prekrivena debelim, niskim i nepravilnim višekutnim bradavicama; 4. meso je bijelo, sivo-smeđe do crno-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na muškatni oraščić ili mošus; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1640. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittadini); 1641. Preživakomirisni tartuf (Tuber brumale f. moscatum (Ferry) Montecchi & Lazzari)

Tuber excavatum

Nejestiva gljiva

IZDUBLJENI TARTUF

Tuber excavatum Vittad.

Etimologija: excavatum (lat.) = iskopan, izdubljen, s rupicama. Po izgledu.

Engleski naziv: Hollowed Truffle

Plodno tijelo: 2-3 (4) cm široko, veličine je oraha, gotovo je okruglo ili nepravilno izobličeno, ponekad je spljošteno, kvrgavo, na dnu ima veliku šupljinu koja se proteže do unutrašnjosti i koja donji dio dijeli na nekoliko režnjeva, tako da je gomolj na presjeku nepravilno komorasto šupalj po čemu je i ova vrsta i dobila ime; peridij je hrapav i bradavičav, oker, žućkasto-crvenkasto, narančasto-smeđe, crveno-smeđe, hrđastosmeđe ili je maslinasto-smeđe

Spore: Uglavnom kuglaste, samo u starosti grubo ukrašene i nepravilno mrežaste, promjenjive veličine, 30-50 x 22-32 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Vrlo je tvrdo, suho, drvenasto, bjelkasto, oker do crvenkasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, s mnogobrojnim je bjelkastim mramoriranim žilicama koje se radijalno šire od šupljine u sredini prema vanjskoj površini; miris je ugodno na gljive, tartufe, u starosti je neugodan na pokvareni sir, a okus je blag na kupus.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u gornjem sloju zemlje u bjelogoričnim šumama do 1600 m nadmorske visine, u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom i grabom, rijetko s crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu uz tekućice. Prvu je sliku snimila Ivana Mandić Mihaljević, a drugu i treću Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, jer je lošeg okusa glebe kao i svi ostali crvenkasti tartufi.

Napomena: Veoma je prepoznatljiva po uvijek prisutnoj karakterističnoj šupljini u sredini plodnog tijela, a vrlo je loše kvalitete pa se smatra nejestivom vrstom. Sličan je borchijev tartuf (Tuber borchii).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto s velikom šupljinom na donjem dijelu; 2. površina je oker do crvenkasto-smeđa; 3. površina je hrapava i bradavičava; 4. meso je bjelkasto, oker do crvenkasto, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je ugodan na tartufe; 6. raste podzemno u površinskom sloju u bjelogoričnim šumama, uz tekućice

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1634. Izdubljeni tartuf (Tuber excavatum Vittadini)

Tuber macrosporum

Tuber macrosporum - created on September 2016 in Ceva, Italy by Nicolò Oppicelli

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

GOLEMOSPORNI TARTUF

Tuber macrosporum Vittad.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + spora (gr.) = spora, sjeme. Po dimenzijama spora.

Engleski naziv: Large-Spored Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, okruglasto je ili malo nepravilnog oblika, udubljeno, spljošteno, kvrgavo, manje se ili više izduži; peridij se sastoji od nepravilnih, višekutnih, piramidalnih, sitnih i debelih bradavica koje su na osnovi široke 4-7 mm, na vrhu su malo spljoštene, uvijek su s poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute, hrđastosmeđe do crno-smeđe, sa smeđim je mrljama, u starosti je površina skoro crna.

Spore: Eliptične, sa sitnim spljoštenim bradavicama, u starosti prekrivene gustom i nepravilnom višekutnom mrežicom, 38-85 x 25-60 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, vrlo je tvrdo, prvo je sivkasto, kasnije je svijetlosmeđe, smeđe, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđe do crno, prošarano je s bijelim žilicama, u starosti je više smeđe mramorirano; miriše ugodno na češnjak ili sir, u starosti postane neugodan, a okus je ugodan, slab na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, lipom ili bukvom, voli vapnenačko i glinenasto tlo, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog okusa glebe koji se ne sviđa svima, a neki ga autori smatraju nejestivim.

Napomena: Po staništu i izgledu je vanjske površine su slični zimski tartuf (Tuber brumale) i crni tartuf (Tuber melanosporum), koji ugodno mirišu na gljive ili muškatni oraščić. Ova se vrsta plantažno uzgaja u Italiji, u provincijama Brescia i Mantova, a za simbionte se koriste lijeska i crni grab.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je hrđastosmeđa do crna; 3. površina je prekrivena nepravilnim višekutnim piramidalnim bradavicama s poprečnim crticama; 4. meso je sivkasto, smeđe do ljubičasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je ugodan na češnjak ili sir; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, u mediteranskim područjima

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1643. Golemosporni tartuf (Tuber macrosporum Vittadini)

Tuber magnatum

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BIJELI TARTUF

Tuber magnatum Pico

Etimologija: magnatus (lat.) = gospodin. Po visokoj cijeni.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, uglavnom je nepravilnog oblika, kuglasto, gomoljasto, stisnuto, kvrgavo, mjestimično je jamičasto; peridij je gotovo gladak ili sitno naboran, bjelkasto-žut, žućkasto-oker ili je svijetlooker, djelomično je sa zelenkastom nijansom, u starosti je s tamnijim mrljama.

Spore: Eliptične do kuglaste, više ili manje mrežaste, 24-34 x 18-32 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, mramorirano, prošarano je vrlo isprepletenim bjelkastim sterilnim žilicama, bijelo, kasnije je žućkasto, žuto, oker-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je dosta jak, postojan i aromatičan na poriluk, češnjak, fermentirani sir ili plin metan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu uz cijeli tok rijeke Mirne, podzemno u gornjem sloju zemlje u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, brezom ili lipom, u mediteranskim područjima, na glinenastom tlu. Miris dobije tek potkraj rujna pa se tada počinje i sakupljati. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Izvanredno je cijenjena gljiva i jedna od najskupljih jer postiže fantastične cijene od 2000-6000 €. Sakuplja se samo uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. Jedu se sirove jer kuhanjem gube svoju dragocjenu aromu.

Napomena: Po staništu i izgledu su slični borchijev tartuf (Tuber borchii), koji je lošijeg okusa i slabije kvalitete, te izdubljeni tartuf (Tuber excavatum), koji je na dnu s velikom šupljinom i vrlo je malih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasto-žuta do svijetlooker; 3. meso je žućkasto, oker do crvenkasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je na češnjak, sir ili metan; 5. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1627. Bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico)

Tuber melanosporum

Tuber melanosporum - created on February 2020 in Šibenik, Croatia by John Plischke

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

CRNI TARTUF

Tuber melanosporum Vittad.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji spora.

Engleski naziv: Black Truffle

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno je gomoljasto, nekad je izobličeno i režnjevito, često je s udubljenjem na dnu; peridij se sastoji od malih, višekutnih (4-6 stranica) i piramidalnih bradavica širokih 1-3 mm, na vrhu su spljoštene i okomito ispucane, crno-smeđ do crn, mjestimično je hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Nepravilno je isprepleteno mnogobrojnim tankim i bjelkastim labirintnim žilicama koje u starosti postanu smećkaste, crvene ili crveno-smeđe, najprije je bijelo, ubrzo zatim postaje sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, u starosti je potpuno crno, ne mijenja boju, žilice su uvijek bjelkaste; miris je aromatičan na gljive, muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, a okus je ugodan.

Stanište: Raste tijekom godine, razvija se od travnja do lipnja, a sakuplja se od studenog do ožujka, podzemno na dubini od 5-50 cm, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, hrasta ili lipe, na vapnenačkom tlu, u toplijim krajevima. Pronađe se u Istri, ali se vjerojatno može pronaći i u drugim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih vrsta tartufa.

Napomena: Na sličnom staništu i istu površinu imaju ljetni tartuf (Tuber aestivum), kojemu meso miriše na češnjak, zimski tartuf (Tuber brumale), koji ima nepravilne i dosta niže crne bradavice, golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak te crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum), kojemu meso miriše na jod, a okus je gorak. Cijena po kilogramu je oko 100-500 €. Većina gomoljača postiže fantastične cijene.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je prekrivena malim, višekutnim i piramidalnim bradavicama, koje su spljoštene na vrhu i radijalno crtaste; 4. meso je bijelo, sivo-smeđe do crno-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na muškatni oraščić ili mošus; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1637. Tamnosporni tartuf (Tuber melanosporum Vittadini)

Tuber mesentericum

Jestiva gljiva

CRIJEVOLIKI TARTUF

Tuber mesentericum Vittad.

Plodno tijelo: 2-5 (6) cm široko, može biti okruglasto, eliptično ili je nepravilno, na osnovi je redovito s udubljenjem ili šupljinom; peridij je formiran od velikih piramidalnih bradavica, bradavice su na osnovi nepravilno višekutne s 4-6 stranica, 3-5 mm visoke i 2-8 mm široke, tamnosmeđe crno-smeđe, sivkasto-smeđe do crno.

Spore: Eliptične, nepravilno sitno mrežaste, 25-57 x 19-37 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, tvrdo, najprije je kremasto, kasnije postane smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno je brojnim bjelkastim, sterilnim, vijugavim i labirintnim žilicama koje su u dodiru sa zrakom nepromjenjive boje; miris je odmah nakon iskopavanja prilično jak, podsjeća na katran, terpentin ili jod, kasnije stajanjem na zraku slabi i postaje ugodan na tartufe, a okus je gorak i ne osobito ukusan, ponekad podsjeća na gorke bademe.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, u mediteranskom području. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog dosta neugodnog mirisa glebe.

Napomena: Po staništu i bradavičavoj površini slični su ljetni tartuf (Tuber aestivum), koji ima veće bradavice, zimski tartuf (Tuber brumale), kojemu meso miriše na muškatni oraščić ili mošus, te golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. površina je prekrivena velikim, višekutnim, piramidalnim bradavicama; 4. meso je kremasto, smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na terpentin ili jod, a okus je gorak; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1642. Crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum Vittadini)

Tuber oligospermum

Tuber oligospermum - created on March 2022 in Città metropolitana di Catania, Italy by Nicolò Oppicelli

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

SIROMAŠNI TARTUF

Tuber oligospermum (Tul. & C.Tul.) Trappe

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, najčešće je okruglasto, ali može biti i režnjasto ili bubrežasto, vanjska je kožica naborana, žućkasta, žuto-oker do žuto-smeđa, u starosti je tamnosmeđa, u početku je također dlakava, na naborima je žućkasta, u starosti je često s crvenkastim pjegama; peridij je debeo 0.3-0.5 mm, na presjeku je bjelkast.

Spore: Kuglaste, nisu dekorirane, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, najprije je bijelo, kasnije je svijetložuto do svijetlosmeđe, protkano je brojnim razgranatim bjelkastim sterilnim žilicama, žilice u starosti postanu smećkaste; miris je na gljive ili gorke bademe, rijetko je na acetilen ili češnjak, eventualno samo kod starjih primjeraka u procesu raspadanja, a okus je blag na gljive, orašast ili na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen podzemno kao simbiont u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom alepskim borom (Pinus halapensis) ili hrastom crnikom (Quercus ilex), u mediteranskim područjima, na vapnenačkom tlu i osobito na pjeskovitome tlu u blizini mora.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii), kojemu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu je površina crvenkasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žućkasta, žuto-smeđa do tamnosmeđa; 3. meso je bijelo, žućkasto do smećkasto, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je na gljive ili gorke bademe; 5. raste podzemno u crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1628. Siromašni tartuf (Tuber oligospermum (Tul. & C.Tul.) Trappe), Sinonim: Terfezia oligosperma Tul. & C.Tul.; 1630. Zaudarajući tartuf (Tuber asa Tulasne & C.Tulasne); 1650. Siromašna gomoljača (Terfezia oligosperma Tulasne)

Tuber puberulum

Tuber puberulum - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

MALJAVI TARTUF

Tuber puberulum Berk. & Broome

Etimologija: puber (lat.) = prve dlake kod adolescenata, maljav. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Downy Truffle

Plodno tijelo: 1-3 (3.5) cm široko, okruglasto, gomoljasto; bjelkasto, okerasto-smeđe, u starosti je žućkasto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe do hrđastosmeđe, u mladosti je dlakavo-maljavo, a dekoracija je vidljiva samo uz pomoć povećala.

Spore: Kuglaste do eliptične, očice mrežice pravilno heksagonale, 31-50 x 28-49 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Lomljivo, prvo je bjelkasto, zatim je crvenkasto-oker, kasnije je mesnatocrvenkasto, u unutrašnjosti je mramorirano s mnogobrojnim razgranatim bjelkasto-sivkastim žilicama; miris neugodan na benzin i pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i jesen podzemno u crnogoričnim šumama, parkovima i vrtovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 4, 5, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta neugodnog mirisa glebe na benzin.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojimu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu miris mesa u mladosti nije izražen, a kasnije je jak na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta, okerasta do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bjelkasto do crvenkasto-oker, isprepleteno s tankim bjelkasto-sivkastim žilicama; 4. miris mesa je neugodan na benzin; 5. raste podzemno u crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1645. Maljavi tartuf (Tuber puberulum Berkely & Broome)

Tuber rufum

Tuber rufum - created in Estonia by Vello Liiv

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

CRVENKASTI TARTUF

Tuber rufum Pollini

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Red Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, nepravilno je kuglasto, jajoliko ili bubrežasto, mjestimice je izbočeno ili režnjasto, izdubljeno je na osnovi; peridij je hrapav, sastoji se od gustih, sitnih, višekutnih, piramidalnih i spljoštenih bradavica i kvržica, debelo je raspucan, žuto-smeđ, žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ do hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bradavičave, 18-40 x 15-26 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Najprije je mekano, kasnije je vrlo tvrdo, isprva je bijelo do bjelkasto, zatim je žućkasto, u starosti je smećkasto do sivo-smeđe, prošarano je bjelkastim ili slamnatožutim žilicama koje su jako razgranate i guste; miris u mladosti nije izražen, kasnije je jak, kiseo, te također na ciklu ili češnjak, a okus je orašast i malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, podzemno u gornjem sloju tla, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, najčešće u simbiozi s određenim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, najčešće u vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa i mirisa glebe kao i kod svih crvenkastih tartufa.

Napomena: Jedan je od nejestivih tartufa, a prepoznatljiv je po crvenkastoj boji. Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojima meso miriše na češnjak, te maljavi tartuf (Tuber puberulum), kojemu meso miriše na benzin.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i malo šuplje na osnovi; 2. površina je žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa; 3. površina je prekrivena sitnim, višekutnim, piramidalnim i spljoštenim bradavicama; 4. meso je bijelo, žućkasto do sivo-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim ili žutim žilicama; 5. miris mesa u mladosti nije izražen, kasnije je jak na češnjak; 6. raste podzemno u crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1635. Crvenkasti tartuf (Tuber rufum var. rufum Montecchi & Sarasini)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži