Morchella costata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTI SMRČAK

Morchella costata Pers.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po izgledu.

Klobuk: 5-12 cm visok i 2-6 cm širok, stožast, u mladosti je često okruglast, prirastao je za stručak sa kolutastim ovratnikom, različito je širok, šupalj, po vanjskoj se površini pružaju jače izražena uzdužna rebra, nalik pčelinjem saću, unutrašnjost je rupa sivo-smeđa, bridovi su tamni, gotovo crni.

Stručak: Do 10 cm visok i do 7 cm debeo, valjkast, na donjem je dijelu malo širi, šupalj, veoma je nepravilan; u početku je bijel, zatim je žućkast ili sivkast.

Spore: Eliptične, glatke, 20-24 x 12-14 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Deblje je nego kod drugih smrčaka, hrskavičavo, u starijih primjeraka je elastično, bjelkasto; miris je ugodan na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, po pašnjacima i livadama bogatim humusom, preferira pjeskovita i vapnenasta tla bogata kalcitom, ilovaste aluvijalne šume gdje se zadržava voda ili uz potoke, u šumama bora ili smreke, često u malču od kora, na smetlištima, u parkovima, vrtovima i na ognjištima.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a veoma je aromatičan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Jedna je od varijacija tipičnog pravog smrčka (Morchella esculenta) od kojeg se razlikuje po stručku koji je uvijek crveno nahukan, nije bijel. Uz stožastog smrčaka sličan je i visoki smrčak (Morchella elata) koji raste po planinskim crnogoričnim šumama, donji dio klobuka je skoro iste debljine kao i stručak, nema istaknute bokove kao većina smrčaka.

Morchella crassipes - created in Estonia by Vello Liiv

DEBELONOGI SMRČAK

Morchella crassipes (Vent.) Pers.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, mastan, krupan + pes (lat.) = noga. Po velikim dimenzijama stručka.

Klobuk: 4-10 cm visok i 3-7 (9) cm širok, dosta je velik, širok, šupalj, stožast ili okruglast, površina je s nepravilno raspoređenim i vijugavim rebrastim pregradama, te s dosta širokim udubinama (alveolama); sivo-žut, zelenkasto-žut, svijetlosmeđ ili oker-smećkast.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-7 cm debeo, šupalj, dosta se razvije u visinu i u širinu, gladak, širi se prema vrhu, uzdužno je nepravilno brazdast, a prema dnu je redovito zadebljan; bjelkast je ili blijedocrvenkast, kao posut bijelim prahom.

Spore: Eliptične, glatke, 17-24 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, tanko, lomljivo; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, obično u travnju i svibnju, kao saprofit tla u sjenovitim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, te u parkovima, vrtovima, često se pronađe uz potoke i rječice ispod jasena i lijeske.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Dio autora smatra da je debelonogi smrčak samo veća varijacija pravog smrčka (Morchella esculenta).

Morchella deliciosa - created in Norway by Siv Moen

SLASNI SMRČAK

Morchella deliciosa Fr.

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po odličnoj kvaliteti.

Klobuk: 3-4 cm visok, stožast i jajolik, krupan, prirastao na stručak, šupalj, iznutra je pahuljast, rebra su malo odmaknuta od stručka i maljava, uzdužno je vijugavo-rebrast, rebra su povezana pregradama, alveole su duguljaste i promjenljive veličine; može biti žućkast i siv, u starosti postane crnkast.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, prilično je nepravilan, cijelom je dužinom šupalj, na bazi je lagano zadebljan, uzdužno je brazdast i jamičast ili ravan, pahuljast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, prilično je tvrdo i kožasto, u klobuku je bijelo ili s crvenkastom nijansom (ružičasti smrčak (Morchella purpurascens)); miris je vrlo jak i ugodan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla na travnatim terenima i usjecima u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Jedna je od varijacija, a i svi su oblici bliski pravom smrčku (Morchella esculenta), jer imaju najčešće koničnu mitru, ali ona može biti i kuglasta, ima jača rebra i ne pocrni u starosti.

VISOKI SMRČAK

Morchella elata Fr. (1822)

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po obliku.

Engleski naziv: Black Morel

Klobuk: 4-7 cm visok i 3-5 cm širok, stožast ili malo tup, u obliku je smrekova češera, šupalj, rubom je prirastao na stručak, ispod klobuka gotovo da nema ovratnika, iste je debljine kao i stručak, alveole su izdužene, kockaste i romboidne, uzdužna rebra su izdignutija i tamnija, skoro su paralelna, lagano su anastomozirajuća, sitno baršunasta, s tendencijom da ubrzo pocrnu, himenij se nalazi u jamicama koje se nalaze na površini klobuka; maslinast, sivo-smeđ i crvenkasto-smećkast, u starosti je crnkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, šupalj, nejednake je debljine, uzdužno je naboran, upadljivo je perutasto-zrnast po površini, lagano se zadebljava prema vrhu, na mjestu gdje je spojen s klobukom je gotovo iste širine kao i klobuk, obično je iste visine kao i klobuk; bijel, žuto-oker ili svijetlosmeđ.

Spore: Eliptične, 20-26 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, hrskavičasto, žilavo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprofit tla u aluvijalnim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, šumske putove, po šumskim livadama, u parkovima, vrtovima, na opožarenom terenu, te također po višim planinskim predjelima; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Prepoznatljiv je prvenstveno po upadljivo stožastom obliku i stručku koji se zadebljava prema klobuku, a na mjestu gdje su spojeni su gotovo iste debljine. Sličan je pravi smrčak (Morchella esculenta) koji ima manje šiljast klobuk, uzdužna rebra mu teku ravno, stručak mu je uži, uzdužno naboran i ponekad koljenasto savijen, na površini nema sitna zrnca.

PRAVI SMRČAK

Morchella esculenta (L.) Pers.

Engleski naziv: Morel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok i 5-12 (16) cm visok, vrlo je nepravilnog oblika, okruglast, jajolik je ili tupo-stožast, krajnjim je donjim dijelom, odnosno kolutastim ovratnikom, prirastao za stručak, nadolje se spuštaju relativno paralelna rebra koja izgledom podsjećaju na pčelinje saće, s dubokim i nepravilnim ulegnućima, šupalj; žuto-smeđ, žuto-siv, žuto-zelenkast, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, rijetko je tamnosmeđ, vrhovi su rebara uvijek tamniji.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, malo je širi prema dnu, uočljivo je nepravilno naboran, šupalj, vrlo je elastičan; bjelkast, kasnije je blijedožućkast ili žućkasto-smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bezbojne, (14-)14.8-20(-20.8) x (8.8-)8-10(-10.2) µm, Q=1.5-2.15, N=30, Me=17.03 x 9.49 µm, Qav=1.79; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, malo je hrskavičasto, voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u manjim skupinama, kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, parkovima, vrtovima i malču od kore, na pjeskovitom tlu uz obale rijeka, vrlo je vjeran lokacijama. Smatra se da smrčci iz vlažnih šuma imaju bolji okus od smrčaka na malču od kore. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan jer sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci uzrokuju gastrointestinalne poremećaje. Kod pojedinaca se može javiti tzv. Morchella sindrom, a simptomi su osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, drhtanje, poremećaji kretanja i nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takve simptome trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po stožastom obliku i po vrhovima rebara koji teže da pocrnu. Slični su rebrasti smrčak (Morchella costata) koji ima tamnija rebra i crvenkasti stručak, te visoki smrčak (Morchella elata) kojem klobuk izgleda samo kao produžetak stručka, nema ovratnika. Postoje mnogi varijeteti ove vrste, a moguća je zamjena i sa sličnim uvjetno jestivim običnim smrčkom (Morchella vulgaris) i debelonogim smrčkom (Morchella crassipes).

Morchella eximia - created on April 2023 in Motaičiai, Šiaulių r. sav., Lithuania by Lina

RUDERALNI SMRČAK

Morchella eximia Boud.

Klobuk: 5-15 (20) cm visok i 3-8 cm širok, stožast i šiljat, najčešće je okruglasto-ovalan ili nepravilan, uzdužna su rebra pravilna i gotovo paralelna te jako istaknuta, poprečna su rebra nepravilna kao i alveole; može biti maslinast do sivo-smeđ, a u ranoj mladosti je gotovo je crn, bridovi su rebara uvijek tamniji.

Stručak: Do 20 cm visok, šupalj, vrlo je nepravilan, ponekad je vijugav ili nepravilno napuhan; bijel, poslije je bijelo-krem, oker-žut ili svijetlosmeđ, može biti uzdužno brazdast, cijela je površina sitno zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 25-28 x 9.5-13 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, hrskavičavo, voštano, tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, ali nije osobit, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, na ruderalnim terenima, smetlištima, ruševinama, hrpama pijeska i odbačenoj šuti od centralnog grijanja, te ispod starih krpa, papira i madraca.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Ruderalni je smrčak vrlo neobičan i može se pronaći samo na opisanom staništu. U okolici Zagreba ima, na žalost, mnogo smetlišta na kojima se odlažu ruševine, stare krpe, madraci itd. Na takvim se staništima pronađe i stotinu primjeraka smrčaka na jednome mjestu. Ruderalni se smrčak vrlo jednostavno može uzgajati na takvim mjestima. Potrebno je zrelo plodno tijelo dobro zdrobiti u kanti vode i vodu u kojoj su razmućene spore poprskati po takvom tlu. Nakon toga tlo treba pokriti kartonima, novinskim papirom ili starim krpama te pustiti da pokrovni materijal leži do kraja ožujka. Tada se spomenuti materijali maknu i za 10-20 dana možete ubrati punu košaru smrčaka.

Morchella gigas - created on April 2009 by Lebrac

ZVONASTI SMRČAK

Morchella gigas (Batsch) Pers.

Klobuk: 2-4.5 (6) cm širok i 2-3 cm visok, zvonast, za stručak se drži gornjom trećinom unutarnje strane, a donje dvije trećine vise nad stručkom kao zvono, alveole su duguljaste, imaju nepravilan izgled i gotovo da nisu transverzalno pregrađene, žuto-smeđ, oker-sivkast, svijetlosmeđ, tamnosmeđ, a rebra su tamnija, unutarnja je viseća strana zrnata te ima istu boju kao i alveole.

Stručak: 3-5 cm visok, šupalj, vrlo kratak i na osnovi je zadebljan; bjelkast, kremast, žućkast ili žuto-smeđ, nije longitudinalno brazdast, površina je sitno zrnata.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 20-27 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, voštano, vrlo lomljivo, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće u bjelogoričnim i miješanim šumama, te uz rubove šuma i u grmlju.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre je kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Zvonasti je smrčak vrlo rijedak. Može se zamijeniti s hibridnim smrčkom (Morchella semilibera), koji je znatno veći i raste masovno u ravničarskim šumama. Od spomenutog se smrčka bitno razlikuje i po tome što unutarnja viseća strana klobučića ima istu boju kao i alveole, odnosno kao vanjska strana klobučića. Unutarnja viseća strana klobučića hibridnoga smrčka bijela je kao i stručak.

Morchella elata - created on March 2021 in Treviso TV, Italy by Giorgio Desidera

VRTNI SMRČAK

Morchella hortensis Boud.

Klobuk: 3-8 cm širok i do 15 cm visok, najčešće ima koničan ili ovalan oblik, šupalj, prirastao je za stručak s tankom kružnom valekulom, rebra su prilično pravilna i teku gotovo paralelno, alveole su nepravilne, u ranoj mladosti je bijel, poslije postane sivkast, zatim oker-smeđ, na kraju je potpuno crn, alveole ne pocrnu i ostanu smeđe do kraja.

Stručak: Vrlo je nepravilan, šupalj, hrapav ili kvrgav, na baza je proširen i duboko brazdast; cijelom je dužinom bijel, žuto-oker ili svijetlosmeđ, pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 20-26 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, voštano, hrskavičavo; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće na kultiviranome tlu, po parkovima, vrtovima, rubovima šuma i šumskim livadama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Vrtni smrčak nije osobito čest. Značajna je karakteristika da je plodno tijelo u ranoj mladosti bijelo, a poslije postaje krem, zatim smećkasto i konačno gotovo crno.

Morchella intermedia - created in Spain by Luis García Bona

PRIJELAZNI SMRČAK

Morchella intermedia Boud., 1897

Klobuk: 2-3 cm širok i 3-5 cm visok, šupalj, može biti koničan, tupo koničan ili okruglast, udubine su prilično široke i duboke te nepravilne, sivkasto-oker, rebra su nepravilno isprepletena i najprije su crnkasto zrnata, zatim postanu sivo zrnata, kod tek ubranog plodnog tijela ubrzo poprimi sivi ton, prirastao je za stručak sa širokom kružnom brazdom (valekula), šupljina je bjelkasta i zrnata.

Stručak: 2.5-3.5 cm visok, šupalj, na donjem je dijelu zadebljan i katkad nepravilno brazdast; po cijeloj je dužini bijel i sitno zrnat, šupljina je bijela i zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, na oba kraja s raspršenim sitnim uljnim kapljama, prozirne, 18.5-25 x 9-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, elastično, hrskavičavo, voštano, bijelo ili bjelkasto; miris i okus su ugodni, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće u višim predjelima u crnogoričnim šumama, osobito ispod jela.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Prijelazni smrčak ima neobičnu karakteristiku, jer tek ubran za 10-ak minuta mijenja sivo-oker boju u sivu s izrazito zrnatom strukturom rebara koja postanu crnkasta. Vrlo je sličan i raste na istome staništu kao i slasni smrčak (Morchella deliciosa). Međutim, spomenuti smrčak ima vrlo jak i ugodan miris i, kad se ubere, ne mijenja brzo boju.

RUŽIČASTI SMRČAK

Morchella purpurascens (Krombh. ex Boud.) Jacquet.

Klobuk: 3-6 cm visok, može biti ovalan ili koničan, na stručak je prirastao širokom valekulom, rebra su debela i prilično paralelna, alveole (šupljine) su duguljaste i duboke, rebra i alveole imaju jednoličnu ružičastu boju, rebra u starosti postanu crnkasta.

Stručak: Valjkast, prilično je pravilan; bijel s ružičastom nijansom, ima sitno zrnatu strukturu, šupljina je bijela i zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, hrskavičavo, voštano, lomljivo, bjelkasto; miris je blag i ugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama i uz rubove šuma u travi, osobito ispod jela i smreka. Nije česta vrsta, a pronađe se na lokalitetu uz rub jelove šume u blizini Ravne Gore u Gorskom kotaru i u Parku prirode Medvednica kod Zagreba. Prvu sliku snimila je Helena Petrić krajem 31. ožujka 2025. godine, treću, četvrtu i petu 21. ožujka 2024. godine, a šestu i sedmu Slobodan Bjelajac, 31. ožujka 2025. godine, sve na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Opisani je smrčak jedan oblik slasnog smrčka (Morchella deliciosa), a ističe se ružičastom bojom i povrh svega vrlo debelim i paralelnim rebrima.

HIBRIDNI SMRČAK

Morchella semilibera DC.

Engleski naziv: Semifree Morel

Klobuk (mitra): 2-4.5 (6) cm širok, stožast, šupalj, sa stručkom je spojen na polovici ili gornjoj trećini svoje visine, dok je druga polovica slobodna i visi, sliči na zvono, s uzdužnim je crnkastim ili tamnosmeđim rebrima koja su nepravilno povezana poprečnim pregradama iste boje, alveole ili rupe između rebara su žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 3-12 (20) cm visok, valjkast, prema dnu je nešto širi, šupalj; bjelkast, svijetlokrem, žućkast ili žuto-smeđ, uzdužno je brazdast, površina je malo gruba i zrnasta.

Spore: Eliptične, prilično velike, 20-27 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, čvrsto, veoma je lomljivo, bjelkasto, sivkasto ili žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirov otrovan poput svih smrčaka.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, u kontinentalnom području od travnja do lipnja, u razbacanim skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u miješanim, bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po dvorištima, često u blizini rijeka i potoka u neposrednoj blizini topola ili u malču od kore.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je meso dosta tvrdo. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Slični su češka smrčkovica (Verpa bohemica) i prstasta smrčkovica (Verpa conica), kod kojih je mitra sraštena sa stručkom samo na vrhu i obično je zaobljen na vrhu. Dosta se teško pronalaze, jer najčešće rastu dobro skrivene u proljetnom raslinju. Svake godine rastu na istom mjestu. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Morchella steppicola - created on April 2013 in Larissa, Greece by stergios

SPUŽVASTI SMRČAK

Morchella spongiola (Pers.) Gray

Klobuk: 4-6 cm visok i 2-3 cm širok, najčešće je okrugastog oblika, šupalj, alveole su male i nepravilnog oblika, rebra su potpuno iskrivljena i nepravilna, izravno je spojen sa stručkom tako da nema valekule (kružne brazde); žuto-oker ili hrđastosmeđ, rebra su nešto tamnija.

Stručak: 3-5 cm visok, šupalj, valjkast, tvrd, relativno kratak; cijelom je dužinom bijel, površina je sitno zrnasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko, voštano, krhko, hrskavičasto; miris i okus su ugodni, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla po pašnjacima na pjeskovito-šljunkovitom tlu viših predjela, uz putove ili izravno na šljunkovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Vrlo je sličan običnom smrčku (Morchella vulgaris), od kojeg se razlikuje po okruglastijem klobuku. Po obliku je sličan i pravi smrčak (Morchella esculenta), ali on ima pravilnije alveole i klobuk je gotovo crno-smeđ.

OBIČAN SMRČAK

Morchella vulgaris (Pers.) St-Amans

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, može biti okrugast, ovalan ili koničan, šupalj, alveole (šupljine) su vrlo nepravilne i porilično široke, unutrašnjost je alveola glatka, bridovi nepravilno iskrivljenih rebara su svjetliji i uglavnom horizontalno poredani za razliku od visokog smrčka (Morchella elata), alveole (šupljine) su jako duboke, vrlo nepravilne, prilično široke, glatke, svijetlosmeđe, tamnosivo-smeđa ili može biti izblijedjelo smeđa, ponekad s mjestimčnim hrđastosmeđim pjegama, bez žuto-oker tonova, rub je prirastao za stručak bez udubljenja.

Stručak: 2.5-4 (5) cm visok, na bazi je 1.3-3.6 (4) cm debeo, piramidalno se sužava prema vrhu, šupalj, tvrd, na bazi je zadebljan i duboko brazdast; bjelkast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 16-23 x 7-12 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, voštano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto; miris je ugodan na gljive ili više ili manje na spermu, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, u manjim skupinama, kao saprofit tla u vlažnim i mračnim aluvijalnim, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te po vrtovima i parkovima, voli vapnenasto i pjeskovito tlo, raste uvijek na istom mjestu. Prvu i treću sliku snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Helena Petrić.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Od sličnih se smrčaka bitno razlikuje po čađavoj boji alveola koje su vrlo nepravilne i velike, a najčešće su duguljaste. Plodno tijelo nikada nema žuto-oker boju kao primjerice pravi smrčak (Morchella esculenta).