RANI HRČAK

Gyromitra esculenta (Pers.) Fr.

Engleski naziv: False Morel

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, jako je nepravilan, nepravilno je vijugav poput površine mozga, djelomično je i veoma nepravilno prirašten uz stručak, nekad je okruglast; tamnosmeđ, tamnosmeđo-crvenkast i s crnkastim mrljama kod razvijenih gljiva, iznutra je nepravilno komorasto-šupalj i bjelkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1,5-3 cm debeo, slabije je ili jače izražen, nepravilan, stisnut je ili izbrazdan, naboran je i vijugav, najprije je kao ispunjen, a zatim se nepravilno prošuplji; bjelkast je ili s crvenkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 13-26 x 7-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U stručku je bjelkasto, a u klobuku je s crvenkastom nijansom, tanko, voštano, lomljivo; miriše ugodno na gljive ili po spermi, okus nije osobit, ali je ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, u hladnijim predjelima crnogoričnih šuma (bor, jela, smreka), u jarcima uz putove, po vrtovima i parkovima, ali i na livadadama s grmljem, u blizini korijenja drveća ili drvnih ostataka, na goloj zemlji ili ponekad u travi, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jestivost ove vrste je dosta diskutabilna, može dovesti i do smrtnog ishoda, osobito kod mladih osoba. Međutim, ako se dobro iskuha i prolije voda u kojoj su se gljive kuhale, može se konzumirati, ali u manjim količinama. U sirovom stanju je sigurno vrlo otrovna vrsta. Ljudi su stoljećima ove gljive nalik smrčcima sakupljali i jeli u Skandinaviji i istočnoj Europi, kao i u manjoj mjeri i drugdje po svijetu. Sadrži toksin giromitrin (girotoksin), a njegova je kemijska struktura dobro poznata, iako je manje jasno zašto i kako truje ljude, ali nekako uništava crvena krvna zrnca. Sadržaj giromitrina u gljivi je oko 500-700 mg/kg. Također je poznato da je giromitrin kancerogena tvar. Razina toksičnosti ove gljive varira ovisno o lokaciji, a čini se da su one u istočnoj Europi mnogo opasnije od primjeraka iz drugih područja. Pokazalo se da su primjerci ubrani visoko na planinskom terenu manje otrovni od onih koji su pronađeni u nizinskim žumama bora. Sušenjem ili kuhanjem se smanjuje toksičnost jer tijekom kuhanja ispari oko 99.5% giromitrina, ali čak i dobro kuhani primjerci uzrokuju određenu razinu trovanja, tako da kuhanje nije jamstvo sigurnosti, jer postoje dokazi da učestala konzumacija ovih gljiva uzrokuje nakupljanje toksina u tijelu. Razina giromitrina u dobro osušenim plodnim tijelima je još uvijek do 3 mg/kg. Konzumiranje ove gljive uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Rani simptomi trovanja uključuju bolove u želucu, znojenje i povraćanje koji dovode do vrtoglavice, a u nekim slučajevima i kome. Giromitrin utječe na središnji živčani sustav i oštećuje jetru, a možda i bubrege otrovane osobe. Ako se konzumira u smrtnim dozama (a malo jelo od ovih gljiva može biti više nego dovoljno čak i za odraslu osobu, dok su djeca još podložnija trovanju giromitrinom) tada smrt može nastupiti obično 5-7 dana nakon konzumiranja gljiva. Smrtna doza je 10-30 mg giromitrina za djecu i 30-50 mg za odrasle. Doza ispod navedene razine može uzrokovati teško oštećenje jetre. Zaključak: ovo su smrtno otrovne gljive koje su do sada ubile mnogo ljudi – nemojte im se pridružiti.

Napomena: U crnogoričnim šumama viših predjela raste golemi hrčak (Gyromitra gigas), koji je mnogo veći rastom i mnogo svjetlije boje, smeđe boje lješnjaka i skoro uvijek je bez stručka. Biskupski hrčak (Gyromitra infula) obično raste u jesen u bjelogoričnim šumama, po čemu se razlikuje od sličnih vrsta, vrlo su slične vrste po dimenzijama, ali kao i kod svih vrsta izi roda Helvella, mitra se sastoji od velikih valovitih i glatkih režnjeva.

GOLEMI HRČAK

Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke

Etimologija: gigas (lat.) = golemo, ogromno. Po velikim dimenzijama.

Engleski naziv: Giants false morel, Snow morel, Snow false morel, Calf brain, Bull nose

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, nepravilnog je okruglastog oblika, površina je ispresavijana, naborana i isprekidana usjecima, izvana podsjeća na površinu mozga kao i kod ranog hrčka (Gyromitra esculenta); vanjska je površina okerasta, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po hrptima vijuga je sve tamnije smeđ, s maslinastom je nijansom; unutarnja je strana nepravilno komorasto šuplja, blijedokremaste do blijedookeraste boje; himenijalni je sloj na vanjskom površinskom sloju i svojim parafizama utječe na boju.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 cm debeo, debeo je i kratak, teško se razlučuje od klobuka, s vrhom su mu srasli vanjski lapovi klobuka, uglavnom je valjkast, često je zadebljan na dnu, čitav je široko stisnuto-užljebljen, hrapav je i suh, šupalj je i s pregradama kao i klobuk, ali s užim pukotinama; bjelkast.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, s malim produžetkom, vrlo velike, prozirne, 32-39 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U pločama je debljine 1.5-3 cm, bjelkasto, himenijalni je sloj debljine oko 0.5 mm, u klobuku je vrlo lomljivo, voštano i sočno, a u stručku je žilavije i tvrđe, iako i tu djeluje voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blago pikantan i također na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, uglavnom po 3-5 primjeraka u luku (na oko 0.5 m jedna od druge) na nižim i višim predjelima pokraj crnogoričnog drveća, najčešće borova, u aluvijalnim šumama pokraj hrasta, graba ili topole, na pjeskovitom tlu, često u travi uz rubove šuma, ali i u blizini panjeva, voli sjenovita mjesta, a pogoduju joj i zgarišta.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Sirova je otrovna, jer sadrži otrovni alkaloid giromitrin. Hrčci se zbog sličnog izgleda, istog vremena rasta u proljeće i rano ljeto te sličnog staništa lako zamijene sa smrčcima (Morchella) pa se često nazivaju lažnim smrčcima. Sadrži male količine hidrazina, a njegov sadržaj u giromitrinu znanstveno su odredili Viernstein i sur. [Botanical identification 1980], a iznosio je s oko 1 mg/kg svježih gljiva (oko 1.500 puta manje u usporedbi s ranim hrčkom). Kod konzumacije ove vrste nisu prijavljeni smrtni ishodi. Neki autori navode da je jestiva ako se pravilno pripremi i temeljito termički obradi, međutim imajte u vidu da je otrovna i para pri kuhanju. Čak ga je opasno držati u zatvorenim prostorima, kao što je primjerice automobil. Međutim, konzumacija se ne preporučuje zbog varijabilnosti i sličnosti s drugim otrovnijim vrstama iz ovog roda. Ova je gljiva zabranjena za prodaju u Francuskoj od 1991. godine zbog potencijalne toksičnosti i navodi se da bi mogla uzrokovati prilično rijetku smrtonosnu neurodegenerativnu bolest, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS). U svakom slučaju bolje je ne riskirati i izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Veoma je sličan manji i tamniji rani hrčak koji ima tamniji klobuk, više je nalik na površinu mozga. Slična je i valovita pločarica (Rhizina undulata) koja raste samo ispod bjelogoričnog drveća i ima bijeli stručak s crvenkastom nijansom koji je dosta duži.

BISKUPSKI HRČAK

Gyromitra infula (Schaeff.) Quél.

Etimologija: infula (lat.) = biskupova kapa, stara kapa, šešir. Po obliku.

Engleski naziv: Pouched False Morel

Klobuk (mitra): 2-12 (15) cm širok, sa stručkom je spojen s unutrašnjom stranom, a ne na samom rubu, površina je vrlo nepravilno naborana i s 2-4 nepravilna režnja, kasnije je iznutra šupalj; smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, iznutra je bijel.

Stručak: 3-5 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, najčešće se sužava prema bazi, nepravilan, često stisnut, nepravilno je brazdast, u mladosti je s brojnim šupljinama pa šupalj kada se gljiva razvije; bjelkast do crvenkasto-smećkaste nijanse, baza je često žućkasta s plavkastom nijansom, prekriven je bijelim paperjem.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama na krajevima, prozirne, 19-23 x 8.5-9.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Bjelkasto ili crvenkasto, voštano, lomljivo u klobuku, elastično u stručku; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, na vlažnim terenima, osobito voli opožarene ili pougljenisane terene.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta jer sadrži toksin giromitrin, koji se, kada se metabolizira u tijelu, pretvara u monometilhidrazin, hlapljivi hidrazin. Hidrazin je primjerice komponenta nekih raketnih goriva. Toksin se djelomično ukloni temeljitim kuhanjem, ali nikada potpuno.

Napomena: Bojom i oblikom je jako sličan rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rastu u jesenskom razdoblju, a ne u proljeće, kao i po slabijoj konzistenciji mitre, koja se sastoji od mnogo izraženijih režnjeva. Vrste iz roda Helvella rastu ljeti i u jesen, jesenji hrčak (Helvella crispa) je bijelo-siv i s izbrazdanim stručkom, jamičasti hrčak (Helvella lacunosa) ima brazdasti stručak i jednako je obojen na svakom dijelu, a redovnički hrčak (Helvella monachella) je tamniji i ima glatki i valjkasti stručak bijele boje.

ŠTITASTA PLOČARICA

Gyromitra parma (J.Breitenb. & Maas Geest.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: parma (lat.) = mali okrugli štit. Po izgledu plodnog tijela.

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je pločasto, kasnije je nepravilno naborano, valovito i izravnato, u obliku je diska, na kraju se podijeli na režnjeve; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, smeđa ili crveno-smeđa, vanjska površina je žiličasta i svijetlosmeđa, rub je u starosti izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, kratak i ponekad jedva uočljiv, šupalj, sužava se prema bazi; površina je naborana, užlijebljena, ispresavijana, prema dnu je naborano-jamičasta, bjelkast do smećkast.

Spore: Eliptične, krupno mrežaste, prozirne, 25-33 x 11-13 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do svijetlosmeđe, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kraja travnja do početka srpnja kao saprofit u šumama prašumskog tipa s bukvom, bukvom i jelom te u dijelovima s drugim bjelogoričnim drvećem, obično jasenom, brijestom, javorom i lijeskom. Razgrađuje mrtva uspravna stabla, trupce, panjeve i ostale krupne ostatke bukve, gorskog jasena (Fraxinus excelsior) i drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Jako je otrovna u sirovom stanju kao i sve vrste iz ovog roda. 

Napomena: Lako se zamijeni s bisernom pločaricom (Discina ancilis) od koje se razlikuje po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, ima mrežaste spore, te nježni bradoliki produžetak na dnu spora. Žilasta se tavica (Disciotis venosa) razlikuje po mirisu na  klor, a raste na goloj zemlji i ima glatke spore.

Gyromitra sphaerospora - created on June 2018 in Солонешенский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Anna

PRAŠUMSKA HRČKOVICA

Gyromitra sphaerospora (Peck) Sacc.

Klobuk (mitra): 3-12 (15) cm širok i 2-8 cm visok, slabo je konveksan, rijetko podijeljen na 2 režnja, u obliku je sedla, stručak je srastao s klobukom, natečenog je i valovitog izgleda, gladak, rub je presavijen prema unutra; tamnosmeđ, u starosti blijedi u sivo-smeđu boju; donja je površina bjelkasta do smećkasta, fino zrnasta i rebrasta.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 1-6 cm debeo, sužava se prema bazi, debeo, zdepast, široko je i nepravilno uzdužno narebran, rebra su oštra, jako je brazdast; prvo je bijel, kasnije je prljavobijel i mjestimično s ružičastim do crvenkasto-smeđim pjegama prema bazi, crvenkast.

Spore: Kuglaste, glatke, 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je žućkasto, žilavo, tanko, lomljivo; miris je slabo izražen do ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u kasno proljeće i rano ljeto, od početka lipnja do početka kolovoza, u vlažnim planinskim crnogoričnim i miješanim šumama prašumskog tipa kao saprofit trulih, mahovinom posve obraslih trupaca jele i smreke, a rijetko bukve. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Gotovo sve vrste hrčaka su neprikladne za konzumiranje jer sadrže toksin giromitrin. Iako su kod ove vrste pronađene samo vrlo male količine, ne može se isključiti oštećenje organa.

Napomena: Ovu rijetku vrstu lako je prepoznati ako se obrati pozornost na crvenilo prema dnu stručka. Sam oblik može biti vrlo promjenjiv.