BIJELA ŠLJEMOVKA

Phloeomana alba (Bres.) Redhead

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom ulegnut i sa malom grbicom na sredini, pahuljast, sa prevlakom, prozirno crtast, isprva je bijel ili kremast, ponekad je sa žućkastom nijansom na sredini, kasnije je sve više smećkast, bjelkast, bjelkasto-smeđ ili svijetlosmeđ s tamnijom sredinom.

Stručak: 0.5-1.2 cm visok, valjkast, zakrivljen, sitno je dlakav, osobito prema dnu, bjelkast, kasnije posmeđi od baze, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 6-12 ih dopire do stručka, široki, široko su prirasli, više ili manje se spuštaju po stručku, bjelkasti.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, glatke, neamiloidne, 7-11 x 6.5-9.2 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste ili valjkaste, 17-34 x 5-10 µm, na vrhu široko zaobljene, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često na kori obrasloj mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom travnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta su slične pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk, zimska šljemovka (Phloeomana hiemalis), kojoj spore nisu tako kuglaste, a cheilocistide su vretenaste do mjehuraste, te užegla šljemovka (Phloeomana minutula), koja je stožastija, često žuta, više je ili manje radijalno vlaknasta i uglavnom raste u mahovini u podnožju velikog drveća.

Phloeomana atropapillata - created on September 2018 in Skuldelev Strand, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

TAMNOISPUPČENA ŠLJEMOVKA

Phloeomana atropapillata (Kühner & Maire) Aronsen & Laessøe

Etimologija: atro- (lat.) = tamno, crno + papillata (lat.) = bradavičava, s ispupčenjima. Po tamnoj boji ispupčenja na sredini klobuka.

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je stožast, zatim je konveksan, na kraju je istaknut i sa grbicom na sredini, donekle je sjajan, prozirno crtast, po vlažnom je vremenu tamno sivo-smeđ i lagano mazav, rub je ponekad bljeđi, po suhom je vremenu sivo-smeđ, na sredini je crn i gol, vodenast, rub je u starosti ponekad iskrzan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, hrskavičav, valjkast, do 4 cm ukorijenjen, ponekad je stisnut, sitno pahuljast do gol, sjajan, bjelkast do sivo-oker, prema dnu je tamnosiv ili smećkast, baza je prekrivena gustim, dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 15-28 ih dopire do stručka, široko su prirasli, ne spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, neamiloidne, kod 4-spornih bazidija 7-13 x 5-9 µm, Q = 1.3-2, Qav = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, rijetko su sa 2 ili 1 sporom, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, varijabilnog su oblika, valjkaste do batinaste ili usko vretenaste, 17-49 x 2.5-7.5 µm, glatke, jednostruke, na vrhu su tupe ili rjeđe brazdaste ili bočno i vršno prekrivene grubim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na zemlji, u mahovini, na iverju ili na humusnom tlu, te na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije karakteristike za determinaciju su istaknuto crno ispupčenje na sredini klobuka, ukorijenjeni stručak, koji ponekad može biti prilično kratak, više ili manje valjkaste cheilocistide i rast na zemlji, a ne na drvu.

Phloeomana clavata - created on October 2012 in Buderupholm Bjergeskov, Denmark by David Boertmann

SMEĐELISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Phloeomana clavata (Peck) Redhead

Etimologija: clavatus (lat.) = batinast. Po obliku stručka.

Klobuk: 0.2-1.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je spljošten i često lagano ulegnut na sredini, suh, okerasto-smeđ, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ, ružičasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, po vlažnom je vremenu dosta taman, kasnije blijedi, tamno sivo-smeđ na sredini, rub je bljeđi, prozirno crtast, površina je sitno pahuljasto-dlakava, kasnije je gola.

Stručak: 0.8–8 cm visok i 0.2–1 mm debeo, valjkast, šupalj, čitava je površina pahuljasta, svjetliji je od klobuka, krem-smeđ, žućkasto-smeđe, smećkast ili sivkast, baza je prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-20 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, nešto su svjetliji od klobuka, blijedo smeđi, sivkasto-smeđi do krem-smeđi.

Spore: Široko eliptične, široko bademaste do gotovo kuglaste, glatke, neamiloidne, kod 2-spornih bazidija 7-11 × 5.5-9.5 µm, Qav = 1.25 ili kod 4-spornih bazidija 6.5-10.5 × 5-7.5 µm, Qav =1.28, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 20–88 × 4–16 µm, sa jednostavnim, račvastim ili donekle razgranatim vratom širine 2–5 µm, često su prekrivene slojem želatinozne tvari; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, kremasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice) raznog crnogoričnog drveća s korom ili na sloju iglica, obično smreke, bora ili borovice, također je pronađena na mahovinom prekrivenom drvu vrbe.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tankonoga šljemovka (Phloeomana speirea), koja ima veći odnos dužine i širine spora, Q = 1.9 i uglavnom valjkaste cheilocistide.

ZIMSKA ŠLJEMOVKA

Phloeomana hiemalis (Osbeck) Redhead

Etimologija: hiemalis (lat.) = zimski. Po rastu u zimskom periodu.

Klobuk: 0.2-1 cm širok, zvonolik, stožast, kasnije je ponekad konveksan do izravnat, sa ili bez male grbice, plitko je ulegnut, prozirno crtast, sa glazurom, dosta je promjenjive boje, tamnosmeđ, na sredini je crno-smeđ, kasnije je svijetlosmeđ ili prvo svijetlo sivo-smeđi i tamnosmeđ na sredini, u starosti izblijedi, postaje svijetlosmeđ do krem, uglavnom je tamniji na sredini, ponekad je potpuno bijel, a rub je obično bijel.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, zakrivljen, pahuljast ili sitno dlakav, ubrzo je gol, samo je na vrhu pahuljast, bijel, kasnije je ponekad žućkast prema dnu, dno je prekriveno dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 8-14 ih dopire do stručka, usko su do široko prirasli, bijeli do sivkasti.

Spore: Široko su eliptične, glatke, neamiloidne, 7-9.5 x 5.2-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-sporne, rijetko su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste do mjehuraste, glatke, obično su široko zaobljene, 30-55 x 9-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, vrbe ili brijesta, često na vlažnoj kori s mahovinom, voli hladnije uvjete sa slabijim ledom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta su slične maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk, te tankonoga šljemovka (Phloeomana speirea), koja ima veću vrijednost Q kod spora.

Phloeomana minutula - created on October 2014 in Virup Skov, Denmark by Rasmus Ejrnæs

UŽEGLA ŠLJEMOVKA

Phloeomana minutula (Sacc.) Redhead

Etimologija: minutus (lat.) = mali, sitni. Po veličini.

Engleski naziv: Rancid Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, stožast ili zvonolik do konveksan, kasnije se spljošti i nekad tupo ispupči na sredini, bjelkast do kremast, kasnije postaje žućkast, osobito na sredini, vodenast, gol, do sredine je prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, bijel, u starosti je žućkast do žuto-smeđ, osobito na donjem dijelu, čitav je sitno dlakav, na dnu je gusto, bijelo vlaknast.

Listići: Rijetki, prilično su široki, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, mekani, u starosti su račvasti, obično ih 15-22 doseže stručak, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične do široko valjkaste, 6.4-9.5 x 4.7-6.3 µm, Q = 1.3-1.8, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su izmiješane su sa bazidijama, batinaste, valjkaste do vretenaste, 35-60 x 10-20 µm, na vrhu su široko zaobljene ili donekle sužene, glatke; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo, kasnije je krem-žuto; miris obično nije izražen ili je malo neugodan užegli, a okus je blago kiselkast.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupaca) obraslih mahovinom, često na starim trsovima loze ili u podnožju živog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ne raste na drvu, ima drugačiji oblik cheilocistida i uže spore. Iako se u raznim izvorima navodi da meso ima užegli miris, on uglavnom nije izražen, tako da to nije pouzdana karakteristika za determinaciju ove vrste.

Phloeomana speirea - created on October 2020 in Kiiruna, Rommelin kenttä, Finland by Tapio Kekki

TANKONOGA ŠLJEMOVKA

Phloeomana speirea (Fr.) Redhead

Etimologija: speira (gr.) = spirala, zavojnica. Po tankom stručku.

Engleski naziv: Bark Bonnet

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast ili konveksan, zatim je izravnato-konveksan, ponekad je lagano ulegnut na sredini, nekad je također s malim ispupčenjem ili grbicom, kasnije se spljošti, plitko je brazdast, više je ili manje izraženo prozirno crtast, u mladosti je pahuljast do sitno dlakav, sa prevlakom, kasnije je malo mazav, žućkasto-smeđ do svijetlo sivo-smeđ, na sredini je tamniji, prema rubu je svjetliji do bjelkast, po suhom je vremenu bjelkast.

Stručak: 0.7-3 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, čitav je gusto i sitno dlakav, vodenasto bjelkast ili žućkast ili sa smećkastom nijansom, na donjem je dijelu često sivo-smeđ, baza je više ili manje gusto prekrivena bjelkastim vlakancima s kojima je pričvršćen za supstrat.

Listići: Razmaknuti, 10-17 ih dopire do stručka, široki su do 2.5 mm, široko su prirasli i spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli, bjelkasti ili s laganom žućkastom nijansom, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične do bademaste, dosta su nepravilne, glatke, neamiloidne, 7.5-11 x 4.5-5.8 µm, Qav = 1.8-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su gotovo valjkaste, batinaste ili u obliku boce, 22-45 x 3.5-8 µm, obično su jednostruke, ali također račvaste ili podijeljene na režnjeve ili prekrivene s nekoliko zakrivljenih izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1 mm debelo, vodenasto, gotovo da i ne postoji, bjelkasto do žućkasto-smeđe, prema dnu je više smećkasto; miris je neodređen ili blag na brašno, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Stručak kod svježeg primjerka na vrhu u dodiru sa Melzerovim reagensom postane vinskicrven do ljubičasto-smeđ.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, a u područjima s blažom klimom čitave godine, u bjelogoričnim šumama kao saprofit sitnih i krupnih drvnih ostataka (grančice) uglavnom bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je netipična šljemovka, klobuk joj je skoro pupčast, a listići se kratko spuštaju po stručku. Sliči nekim vrstama iz roda Omphalia. Slične su zimska šljemovka (Phloeomana hiemalis), koja ima prirasle listiće i Q spora od 1.3-1.4, te te smeđelistićava šljemovka (Phloeomana clavata), koja ima smećkaste listiće.