ZLATNA PLIJESAN

Hypomyces chrysospermus Tul. & C.Tul.

Etimologija: chrysos (gr.) = zlatan + sperma (gr.) = sjeme. Po boji.

Engleski naziv: Bolete Mould

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Ova gljiva ima tri različite morfologije aleuriospora ovisno o svojoj starosti, a u ranoj fazi infekcije (bijeli stadij) eliptične, glatke, s debelim stijenkama, s bodljama dugim oko 1 µm, 16-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima svih vrganja iz porodice Boletaceae. Na prvoj su slici prikazani napadnuti zrnati sluzavci (Suillus granulatus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je sitnosporna plijesan (Hypomyces microspermus) koja ima nešto manje aleuriospore (12-16 µm), a parazitira samo baršunovce (Xerocomellus), što je važna informacija za determinaciju.

SITNOSPORNA PLIJESAN

Hypomyces microspermus Rogerson & Samuels

Etimologija: micro (gr.) = mali, sitan + sperma (gr.) = sjeme. Po malim sporama.

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Aleuriospore kuglaste, s bodljama dugim 1-1.5 µm, s debelim stijenkama, zlatnožute u KOH, (9.3) 10.2 - 12.4 (13.6) × (8.7) 9.4 - 11.8 (13.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 11.2 × 10.8 µm, Qav = 1; konidije eliptične, glatke, prozirne u KOH, (7.5) 9 - 13.2 (14.8) × (3.7) 4.4 - 6.6 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.5 (3.3), N = 60, Me = 11 × 5.5 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima baršunovaca (Xerocomus, Xerocomellus). Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu cret Dubravica u Hrvatskom zagorju na plodnom tijelu podstavljenog baršunovca (Xerocomus subtomentosum).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja ima nešto veće aleuriospore (16-25 µm), a parazitira sve vrste vrganja, što je važna informacija za determinaciju.

RUŽIČASTA PLIJESAN

Hypomyces rosellus (Alb. & Schwein.) Tul. & C.Tul.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Polypore Mould

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, raste razrašteno, površina je baršunasto-pamučasta, ružičasta, rubna zona je bijela, na površini se ističu kuglasti periteciji promjera oko 1 mm, želatinozni, sa stožastim otvorom i malim ostiolama na vrhu, tamnocrvene do maslinasto-ljubičaste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, septirane, blago sužene na sredini, bradavičaste, 20-26 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na granama i trupcima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, trulom lišću i starim plodnim tijelima raznih gljiva, najčešće rupičarki (Polyporus). Slike je snimila Helena Petrić, u drugoj polovici siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. 

Napomena: Karakteristična je po boji i staništu na kojem raste.