Ukupno vrsta gljiva: 1923
Neohygrocybe nitrata

Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, tankomesnat, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne; svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane suh, ispucano-ljuskav i nešto svjetliji, sitno je radijalno vlaknast, rub je tanak, ispucan i lagano narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.8-1.4 (1.8) cm debeo, valjkast je ili često postranično stisnut, gladak, uglavnom je zašiljen na bazi, bez dekoracije ili je lagano crtast, lomljiv, šupalj; malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, poprečno su povezani, za stručak su prirasli s kukicom; najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Rijetka je vrsta iz roda vlažnica koja nije jestiva. Slična je svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus) koja je bez mirisa. Ostale slične puževice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 983. Salitrena vlažnica (Hygrocybe nitratus (Pers. ex Fr.) Karsten); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Dušična vlažnica (Hygrocybe nitrata (Pers.) Wünsche)

Neohygrocybe ovina

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, slabo je mesnat, krut, lomljiv, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh; može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, vodenast, radijalno je vlaknast, u starosti je naboran i čehast, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, gladak, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili je deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj; sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ, neposredno ispod klobuka je bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, jako su stisnuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, žilicama su povezani na bazi; u početku su blijedi pa ubrzo sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris nije izražen ili je slab na amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slična je jestiva sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus) koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 981. Maslinastocrna vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Hygrophorus ovinus Fr.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crnosmeđa vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull.: Fr.) Kühner)

IDI NA VRH