Cortinarius croceocoeruleus - created on October 2020 in Solnhofen, Germany by Enrico Tomschke

PLAVKASTA KOPRENKA

Thaxterogaster croceocoeruleus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Handsome Webcap

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, ljubičast, kasnije postane šafranastožut, na sredini je tamniji, smeđ.

Stručak: Valjkast, malo je sužen na bazi, korjenast, šupalj, sluzav, prljavobijel, ispod prstenaste zone je žućkast, lomljiv, često s prstenastim ostacima koprene.

Listići: Dosta su razmaknuti, suženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, svijetlosmeđi, crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 11-12 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, lomljivo; miriše na med ili na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Početnici bi trebali izbjegavati koprenke, jer se među njima nalazi i nekoliko smrtno otrovnih vrsta.

GRIMIZNA KOPRENKA

Thaxterogaster purpurascens (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji mesa.

Engleski naziv: Bruising Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, tupo-konveksan pa raširen, mazav, gol, sitno urašteno vlaknast; žuto-smeđ, smeđ ili ljubičasto-smeđ, nešto tamniji na sredini, između mesnatog dijela i ruba se nalazi jedna crno-ljubičasta kružna crta (često nije uočljiva), ljubičast, kasnije je ujednačeno obojen.

Stručak: 4-15 (20) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, robustan, kompaktan, tvrd, valjkast je ili batinast, pun je pa šupalj, malo je zadebljan u neobrubljenu ili skoro obrubljenu bulbu; vlaknast, najprije je plavkasto-ljubičaste ili ljubičaste nijanse pa sivo-smeđ na vrhu, na dodir nastaju tamnoljubičaste pjege, izražena je koprena ljubičaste boje.

Listići: Tanki, jako su gusti, izmiješani s lamelulama, sinusoidalno su prirasli ili su lagano zaokruženi uz stručak; u mladosti su ljubičasti, a na kraju hrđastosmeđi, na dodir se stvaraju jasne ljubičaste pjegice.

Spore: Eliptične, bademaste, jasno bradavičave, 9-10 x 4.7-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, blijede je plavkasto-ljubičaste boje, kada se gljiva razvije postane bjelkasto, ispod kožice klobuka je ljubičasto, a u bulbi posmeđi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, najčešće crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a u dijelu je literature navedena kao nejestiva.

Napomena: Lijepa je gljiva, nije rijetka vrsta, s karakterističnom je tamnoljubičastom ili purpurnom bojom listića i stručka. Postoje dvije forme koje se razlikuju po staništu, te po stručku na kojem se nalazi jasno obrubljena bulba (crnogorična forma) i skoro obrubljena bulba (bjelogorična forma).

Thaxterogaster riederi - created on August 2020 in Trentino, Italy by Federico Calledda

SMIJEŠNA KOPRENKA

Thaxterogaster riederi (Weinm.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Leonine Webcap

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa otvoren pa otvoren, po vlažnom vremenu mazav, po suhom bez sjaja, rub je dulje vrijeme podvijen; oker do crvenkasto-smeđ, koprena bijela i u početku povezana sa stručkom.

Stručak: 5-10 cm visok, osnova je zadebljana; uzdužno je vlaknast, najprije je u osnovi ljubičast, a poslije smećkast.

Listići: U početku su svijetloljubičasti, poslije ljubičasti do hrđastosmeđi, oštrica je pilasta.

Spore: Eliptične, bademaste, bradavičave, 10-14.5 x 6.5-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kao vodenasto pjegavo i ljubičasto nahuknuto, redovito nagriženo od nematoda; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama (Velebit).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Obilježje je ove koprenke da pripada podskupini gljiva koje imaju ljubičasto nahukan stručak i listiće. Bitna je karakteristika i boja mesa, koje je vodenasto pjegavo i redovito su ga nagrizli crvi.

Cortinarius talus - created in Finland by Tapio Kekki

PETNA KOPRENKA

Thaxterogaster talus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: talus (lat.) = gležna kost, gležnjača. Po obliku bulbe.

Engleski naziv: Honey Webcap

Klobuk: 4-15 (17) cm širok, najprije konveksan, zatim nepravilno raširen, rub je obično podvijen, a kod razvijenih gljiva raspucan, po vlažnom vremenu je ljepljiv i sluzav; površina je sa uraštenim vlakancima i srebrnasto pahuljasta, žut je i svijetlooker, kasnije oker, nekad je maslinasto nahukan, nešto je svjetliji na sredini, skoro srebrnast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 cm debeo, bulbozno zadebljan na bazi, bulba je stisnuta i široka najviše do 4-5 cm te bijela, rub bulbe je nakošen, površina je sjajna po suhom vremenu; bijel, nešto je tamniji prema bazi, sa smeđim pjegama, na kraju je okerast.

Listići: Nisu gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti i krem-sivkasti, zatim svijetlosmećkasti ili žuto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom valovita i sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, skoro glatke, vrlo sitno hrapave, 7.5-10 x 4.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, iznad listića je bjelkasto i sa žućkasto-smećkastom crtom; miris je osebujan, slatkast, na medu ili voće, poput karamela od jagoda, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, a kožica postane smeđo-blijeda.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom i brezom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova koprenka je po makroskopskim karakteristikama najprepoznatljivija po širokoj i nakošenoj bulbi, žutoj boji klobuka i sivim listićima.

POSTROJENA KOPRENKA

Thaxterogaster turmalis (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: turma (lat.) = mnoštvo, čopor, krdo, jato. Po rastu u velikoj množini, skupno.

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, polukuglast je pa konveksno-raširen, dugo je vremena zatvoren, rub je tanko podvijen, blistav, površina je mazava, ubrzo je suh i sjajan, kožica se lako guli; žuto-smeđ, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, rubna zona je bjelkasta zbog svilenastih ostataka bijelog ovoja, sredina je tamnija, čehasto ispucan, uzdužno vlaknast, naboran.

Stručak: Ujednačeno je valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, na donjem dijelu je čehast i s gustom kovrčastom dekoracijom od ovoja.

Listići: Prilično su gusti, relativno su stanjeni, prirasli na stručak, oštrica je nazubljena; u mladosti blijedosivkasti ili žućkasto-sivkasti, zatim hrđastosmeđi.

Spore: Vretenaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 3.8-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kompaktno; miris je neugodan po plijesni ili znojnim nogama, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na mahovini. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Apatovac pokraj Koprivnice, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi blistava koprenka (Cortinarius claricolor) koja je dosta slična, također paziti da se ne zamijeni s lojastom koprenkom (Cortinarius sebaceus).

Cortinarius variegatus - created on October 2019 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RAZNOLIKA KOPRENKA

Thaxterogaster variegatus (Bres.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: variegatus (lat.) = pjegavo, šareno, šaroliko. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Variegated Webcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksan do raširen, često je ulegnut na sredini, sjajan, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, kožica se lako guli; čitava površina je promjenljive ili ujednačene oker do ciglasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, pokriven je bijelom svilenkastom dekoracijom, rub je dugo podvijen i tanak.

Stručak: 5-9 (10) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pravilan, valjkast, samo je ponekad malo zadebljan na bazi, a inače je baza izdužena i sužena na dnu; bjelkast do žućkast, prekriven bijelom koprenom, mjestimično je s oker mrljama, na donjem je dijelu mjestimično lagano ljubičast ili ružičasto-ljubičast od ostataka koprene.

Listići: Uglavnom su bjelkasti do svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi; zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su gusti, oštrica je dosta pilasta.

Spore: Vretenaste do eliptične, 7.5-10 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, rjeđe u bjelogoričnim šumama i parkovima, često u blizini lipe, na terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od nekih sličnih vrsta se razlikuje po tome što ima izduženu bazu stručka koja je i sužena na dnu.