Ukupno vrsta gljiva: 2168

Rod: Podofomes Pouzar

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Polyporaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Podofomes mollis

Nejestiva gljiva

MEKANA ŠIROKOPORKA

Podofomes mollis (Sommerf.) Gorjón

Etimologija: mollis (lat.) = mekan. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Common Mazegill

Plodno tijelo: 3-15 (25) cm široko, razrašteno, latičastog oblika; svijetlosmeđe, sivo-smeđe do crno-smeđe; rub je valovit i do 2 cm visok, usko baršunast, ispod kožice klobučića nalazi se crna razdjelnica, a stražnji je dio tamnosmeđ do crno-smeđ.

Rupice/cjevčice: Široke, promjera su 0.5-2 mm, višekutne, nikad nisu labirintne, kasnije gotovo šiljaste, često zupčaste, sivkaste do sivo-smeđe boje; cjevčice su do 5 mm duge, boje su rupica.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 8-11 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Vrlo je tanko, plutasto, kožasto, žilavo, više-manje mekano, po suhom vremenu tvrdo i lomljivo; svijetlosmeđe do oker; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, jasena, johe i breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slično izgleda smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica) od koje se razlikuje po latičastom obliku, a rupice i spore su slične boje. Ima raspucaniji klobuk i deblju tramu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1282. Datronia mollis (Sommerf.) Donk

Podofomes stereoides

Podofomes stereoides - created on October 2023 in Завьяловский р-н, республика Удмуртия, Russian Federation by Александр Антропов

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

GRANSKA ŠIROKOPORKA

Podofomes stereoides (Fr.) Gorjón

Etimologija: stereos (gr.) = čvrst, čvrsto povezan + oides (gr.) = sličan, u obliku. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-12 (25) cm široko, posve je srašteno za supstrat ili rjeđe ima poluklobuk, razrašteno, formira plahtice ispod supstrata, ako raste bočno na supstratu, tada formira klobučić koji ima promjer 0.5-2 cm, gornja je površina klobučića tamnosmeđa, sivo-smeđa ili crna, ima zone i baršunasta je; himenij je porozan, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, katkad je blago ružičast, na dodir postane smeđ; rub je bjelkast, debeo, baršunast i sterilan jer nema rupice.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, 4-6/mm2, sivo-bijele do sivo-smeđe; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 9-13 × 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, debelo nešto više od 1 mm, plutasto, žilavo, svijetlosmeđe, oker-smećkasto ili sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, i to s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima vrlo sitne rupice i lako se prepozna po boji himenija i po debelom bijelom rubu koji nema rupice. Najčešće raste ispod ležećeg supstrata (grana), pa se može pronaći samo ako prevrćete grane bukve.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1283. Datronia stereoides (Fr.) Ryv.

Podofomes trogii

Nejestiva gljiva

JELOVA ŠIROKOPORKA

Podofomes trogii (Fr.) Pouzar

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, latičastog oblika; smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, dvobojan, s tamnosmeđim pojasevima, baršunast, u starosti je tvrd i naboran.

Stručak: Lateralan, često je srašten sa drugim stručcima, smeđ, lagano je baršunast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, spuštaju se po stručku, bjelkaste, okeraste, kasnije su cimetastosmeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso (trama): U početku je plutasto i mekano, vlaknasto, vrlo je žilavo, kasnije je tvrdo; bijelo, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, gotovo isključivo jele, na vapnenastom tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slična je smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum) od koje se razlikuje po latičastom obliku.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži