ZLATNOKORJENASTI BARŠUNOVAC

Xerocomus chrysonemus A.E.Hills & A.F.S.Taylor

Engleski naziv: Goldenthread Bolete

Klobuk: 2.5-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je izravnat i najčešće jastučast, suh; žut, oker, žuto-maslinast, ponekad je žuto-smeđ, baršunast, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-5 cm visok, različitog je oblika, najčešće je valjkast i sužen na bazi, ponekad je zakrivljen; najprije je žut, zatim je prljavo žut s crvenkasto-smećkastim mrljama, u gornjem dijelu ili gornjoj polovici je jasno izražena karakteristična crvenkasto-smeđa mrežica s krupnim očicama, na bazi je obično sa zemljastim kvržicama obraslim žutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Najprije su okruglaste, zatim su višekutne, najprije su zlatnožute, uz rub klobuka su lagano smećkaste, na pritisak ne mijenjaju boju ili slabo pozelene; cjevčice su osrednje duge, najprije su prirasle, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, zlatnožute, zatim su maslinastozelenkaste, na pritisak blago poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8-13 x 4.5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Blijedožuto, na prerezu ne mijenja boju ili po vlažnom vremenu lagano poplavi; miris i okus su ugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom. Drugu sliku snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s podstavljenim baršunovcem (Xerocomus subtomentosus) i hrđavocrvenim baršunovcem (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku imaju izraženu mrežicu.

HRĐAVOCRVENI BARŠUNOVAC

Xerocomus ferrugineus (Schaeff.) Alessio

Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po hrđastosmeđoj boji.

Engleski naziv: Rusty Bolete

Klobuk: 4-9 (12) cm širok, konveksan i ispupčen, poslije se otvori i spljošti; smećkast, sivo-smeđ do smeđo-crven, ponekad nešto svjetliji, površina je baršunasta.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-3 (4.5) cm debeo, tvrd, pun, u gornjem dijelu je valjkast, nadolje je vretenasto zadebljan i šiljast prema dnu, dosta je izdužen, često je zakrivljen; žućkast sa smećkastim do crvenkastim uzdužnim vlaknima koja se u gornjem dijelu mrežasto prepleću, cijelom je dužinom izbrazdan, na bazi je sa žutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Isprva su sitne pa poslije veće, višekutne, prirasle su uz stručak, žute, mjestimično su s plavim mrljama; cjevčice su žute pa malo potamnu, u blizini stručka su duže.

Spore: Vretenaste do eliptične, (11) 11.6 - 14.1 (16.1) × (3.6) 4.1 - 5 (5.4) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3.1 (3.5), N = 120, Me = 12.9 × 4.5 µm, Qav = 2.8; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u raznim dijelovima je različitih nijansi, ispod kožice klobuka je blago ružičasto, na zraku ne mijenja boju, ali ponekad može postati vrlo blago plavkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali se pronađe i u bjelogoričnim šumama; nije česta vrsta. Primjerak sa slika snimio je Neven Ferenčak u drugoj polovici listopada na lokalitetu pokraj Varaždina.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najkarakterističniji je po uzdužno brazdasto-mrežastom stručku. Sličan je crvenoraspucani baršunovac (Xerocomellus chrysenteron) koji na stručku ima samo crvena vlakna i točkasta zrnca, na mjestima gdje se dotakne poplavi kao i podstavljeni baršunovac (Xerocomus subtomentosus). Razlikuje se od obje navedene vrste po bjelkastom, a ne žutom mesu, po žutom bazalnom miceliju i po lažnoj izduženoj mrežici. Lažna zlatača (Xerocomellus truncatus) ima odrezane spore i ružičasto-ljubičasti ton klobuka koji je dosta zadebljan na bazi.

TOPOLOV BARŠUNOVAC

Xerocomus silwoodensis A.E.Hills, U.Eberh. & A.F.S.Taylor

Etimologija: Po mjestu prvog otkrića, Silwood Parku, koji se nalazi u Berkshiru u Velikoj Britaniji.

Engleski naziv: Poplar Bolete

Klobuk: 2.5-6 (8) cm širok, u početku je poluloptast, kasnije je konveksan do konveksno izravnat, suh; narančasto-smeđ, ciglastosmeđ sa svijetloružičastim nijansama, do tamnosmeđ, prema rubu je bljeđi, kožica je maljava do fino baršunasta, nije ispucana, rub je tanak, u početku je podvijen, ponekad je slabo režnjevit i valovit, malo prelazi rupice.

Stručak: 2.5-7 (12) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, općenito je više ili manje vijugav, zadebljan je na vrhu i ima tendenciju sužavanja pri dnu; žućkasto-bijel, blijedo žuto-narančast, svjetliji je od klobuka, s uočljivim je uzdignutim rđastocrvenim rebrima koja tvore grubu i nepravilnu mrežicu sačinjenu od više ili manje cjelovitih izduženih očica, raspoređenih po cijeloj površini, izraženijih u gornje dvije trećine, rebra se, dok se spuštaju prema dolje, rastvaraju u fine narančaste točkice, koje prekrivaju dobar dio površine, gotovo do same baze, koja je prekrivena bjelkastim nitima, bazalni je micelij uvijek žute boje.

Rupice/cjevčice: U početku su labirintne, ubrzo postanu veće, višekutne, obojene su isto kao i cjevčice, ali sa slabim ružičasto-narančastim tonovima, ostaju nepravilnog oblika, blizu ruba su poput labirinta i postupno postaju sve veće prema stručku, gdje postaju zaobljene, s rđastonarančastim mrljama na diranim ili oštećenim mjestima; cjevčice su u početku dosta uske i tanke, zatim se postupno šire, kraće su od debljine mesa u klobuku, udubljene su oko vrha i kratko se spuštaju po stručku, intenzivne su žute boje, na prerezu ne mijenjaju boju.

Spore: Eliptične do vretenaste, s glatkim stijenkama, 10.3-12.9 x 4.1-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto u klobuku, progresivno sklono poprimanju intenzivnijih žutih nijansi, nakon izlaganja zraku i tijekom procesa sušenja bjelkasto u stručku, a blijedožuto uz koru, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, nejasan, a okus je blag, nježan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskom području u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s topolom (Populus spp.). Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, a posljednju Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je zbog rijetkosti treba zaštititi.

Napomena: Slični zlatnokorjenasti baršunovac (Xerocomus chrysonemus) ima klobuk varijabilne boje, s nijansama od sivo-žute do maslinasto-smeđe. Meso je žuto, postupno intenzivnije prema dnu stručka, na prerezu ne mijenja boju. boja je kod opisane vrste s više crveno-smeđih, rđastocrvenih do tamnosmeđih tonova, stručak je duboko ukopan u podlogu i raste u simbiozi s topolama, za razliku od slične vrste koja preferira bjelogorične šume hrasta. Srodni hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus) preferira veće nadmorske visine. Hrđavocrveni baršunovac  i zlatnokorjenasti baršunovac su češće i raširenije vrste, a rastu čak i u mediteranskom okruženju. Zbog sličnosti treba spomenuti i vretenastog baršunovca (Aureoboletus moravicus) koji također ne mijenja boju na prerezu, ali nema grubu narančastu mrežicu u gornjem dijelu stručka.

PODSTAVLJENI BARŠUNOVAC (PODSTAVKA)

Xerocomus subtomentosus L.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + tomentosus (lat.) = baršunasto. Po lagano baršunastom klobuku.

Engleski naziv: Suede Bolete

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prvo je okruglast pa polukuglast, mesnat; vrlo je promjenjive boje, može biti vrlo je promjenjive boje, žućkasto-oker, oker, ponekad je s maslinastom nijansom, kasnije je svijetložut, svijetlosmeđ, tamnosmeđ ili ciglastosmeđ, blago je ružičast ispod kožice, fino je baršunast, ponekad je raspucan pa se u pukotinama vidi žuto meso.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, nešto je kraći, zašiiljen je na samoj osnovi, malo zakrivljen, pun; s blagim uzdužnim brazdama, gotovo blijedožut, žut, žuto-oker, na donjem je dijelu ponekad smećkast, često je prekriven raštrkanim sitnim smećkastim, ružičastim ili crvenkastim granulama koje ponekad tvore točkastu mrežicu, baza je s bjelkastim ili blijedožutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, u mladosti blijedožute, žute, oker-žute do žuto-zelene, u starosti su maslinaste do maslinasto-smeđe, na pritisak pomodre; cjevčice su prirasle na stručak, žute.

Spore: Vretenaste, 10-16 x 4-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, u donjim dijelovima stručka je ružičasto ili ružičasto-smeđe, na prerezu u klobuku slabo poplavi ili uopće ne plavi, u donjem dijelu stručka slabo pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom postanu crvenkasto-smeđe pa zatim gotovo izblijede, meso sa željeznim sulfatom postane svijetlomaslinasto-sivo pa zatim ta obojenost gotovo nestane. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, bukvama, kestenima i brezama, na vapnenastom tlu; relativno je česta vrsta. Primjerak na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena sa hrđavocrvenim baršunovcem (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku ima izraženu mrežicu, zatim s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron) i s lažnom zlatačom (Xerocomellus truncatus) koja ima redovito ispucan klobuk, a ispod kožice klobuka proviruje bjelkasto meso.