Rod: Hypocrea Fr., 1825
Više takse:
Carstvo: Fungi
Koljeno: Ascomycota
Razred: Sordariomycetes
Red: Hypocreales
Porodica: Hypocreaceae
Izravno podređene niže takse:
![]() |
ŽELATINOZNA JASTUČNICA
Hypocrea gelatinosa (Tode) Fr.
Etimologija: gelatinosus (lat.) = želatinozan. Po teksturi.
Plodno tijelo: 1-5 mm široko i 1-2 mm visoko, može biti okruglasto ili jastučasto, u mladosti je bjelkasto, kasnije je žutćkasto, a na kraju je žuto-zelenkasto zbog sazrijevanja spora, prekriveno je sitnim zelenim bradavičavim ostiolarnim točkicama kroz koje se oslobađaju spore, često je dlakavo i maljavo, osnova široko naliježe na podlogu.
Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-4.5 × 3.5-4.5 µm (cromushrooms: spore su (4.1) 4.7 - 5.8 (5.9) × (3.4) 4.2 - 5.2 (5.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.2 × 4.7 µm, Qe = 1.1, askusi su 14-16-sporni, 90-121 × 5.5-8.6 µm, N = 15); otrusina je žuto-zelena.
Meso: Želatinozno, skoro prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Četvrta i peta slika snimljene su 9.10.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Najznačajnija je karakteristika mješinarki iz roda Hypocrea što imaju zelenkaste spore. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i gotovo prozirnom mesu i po izraženo bradavičastoj površini plodnog tijela.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1838. Creopus gelatinosus (Tode ex Fr.) Link
![]() |
CRVENKASTOSMEĐA JASTUČNICA
Hypocrea rufa Pers.
Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto, crvenkasto-smeđe. Po boji.
Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-2.5 (3.5) mm visoko, formirano je od nepravilnih okruglastih ili jastučastih diskova; u ranoj je mladosti bijelo, a poslije postane žuto-smeđe, žuto-narančasto, narančasto, crveno-smeđe ili maslinasto-smeđe, pojedinačni disk naraste 1-1.5 mm široko, katkad diskovi rastu združeno i tako mogu narasti nekoliko centimetara široko, površina je pokrivena sa zelenim ili maslinasto-crnim ostiolarnim točkicama peritecija, rub je bjelkast.
Spore: Kuglaste, točkaste, prozirne, 4-4.5 x 3.5-4 µm; otrusina je smećkasta.
Meso: Narančasto, više je ili manje blago želatinozno, poslije je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a može rasti i na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sumnja se da ova i slične vrste mogu sadržavati vrlo otrovne toksine koji još nisu potpuno istraženi.
Napomena: Konidijalni stadij razvoja koji ima izgled plijesni češće se pronađe u prirodi. Smećkasta boja plodnog tijela označava stadij askusa. Lako je prepoznatljiva i nije moguća zamjena s drugim mješinarkama iz roda Hypocrea zbog boje plodnog tijela čija je površina tamno točkasta.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto do jastučasto i do 8 mm široko; 2. površina je žuto-smeđa, narančasta do crveno-smeđa; 3. površina je bradavičavo točkasta; 4. meso je narančasto i blago želatinozno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1839. Hypocrea rufa (Pers. ex Fr.) Fries
Izravno podređene niže takse: