Ukupno vrsta gljiva: 2798

Rod: Ditiola Fr.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Dacrymycetes

Red: Dacrymycetales

Porodica: Dacrymycetaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Ditiola peziziformis

Femsjonia peziziformis - created on September 2016 in Kirovo-Chepetskiy rayon, Russian Federation by Vladimir Bryukhov

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

ČAŠKASTA DRHTALICA

Ditiola peziziformis (Lév.) D.A.Reid

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, može imati oblik zvrka, čašice ili valjka; unutarnja je površina ravna ili malo ulegnuta, odnosno konkavna, glatka, brazdasta, svijetložuta, vanjska je površina bjelkasta i vrlo sitno baršunasto-maljava, katkad je produžen poput stručka.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 24-30 x 8-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Želatinozno, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito često hrasta i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Čaškasta je drhtalica vrlo lijepa gljiva te ima znanstveni naziv pezizaeformis, jer po obliku plodnog tijela neodoljivo podsjeća na mješinarke iz razreda Pezizomycetes koje imaju oblik tavice ili plitkog pehara. Međutim mikrostruktura se bitno razlikuje, jer se ona svrstava u koljeno Basidiomycota i razred Dacrymycetes, a razred Pezizomycetes pripada koljenu mješinarki (Ascomycota), što znači da imaju spore u askusima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1549. Čaškasta drhtalica (Femsjonia pezizaeformis (Lév.) Karst), Sinonimi: Femsjonia luteoalba Fr., Femsjonia radiculata (Fr.) Martin

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Ditiola radicata

Nejestiva gljiva

UKORIJENJENA DRHTALICA

Ditiola radicata (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: radicatus (lat.) = ukorijenjen. Po ukopavanju u podlogu.

Plodno tijelo: 2-5 mm široko i 5-9 mm visoko, isprva je polukuglasto, ubrzo je pločasto i relativno debelo, zaobljeno ili nepravilno zakrivljeno, s plitkim ulegnućem na sredini, na kraju je školjkasto, kasnije je stručkoliko, više je ili manje bijelo pahuljasto, isprva je crveno, kasnije je žuto, limunastožuto do narančasto.

Stručak: 2-7 x 1-2 mm, valjkast, sužava se prema bazi, često je nepravilan, na dnu je s izraženim micelijem, žut, vremenom postaje smeđ.

Mikroskopija: Eliptične, obično su zakrivljene, s jednom su poprečnom pregradom, rijetko s 2-3 komore, 10-12 x 3-4 µm, Q = 2.1-3.4, Qe = 2.8; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tanko, želatinozno, mekano, žućkasto, u stapci je svjetlije; miriše na žvakaću gumu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito jasike ili bora. Prve četiri slike snimio je Danijel balaško, 15.3.2020., na lokalitetu Ivanečka željeznica kod Ivanca, a ostale su snimljene 11.3.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na oborenom trupcu bora.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična glavata drhtalica (Dacrymycetes capitatus), koja ima mnogo slabije razvijen stručak i nema bijeli micelij na dnu stručka.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži