PLAVOZELENKASTA VRETENICA

Chlorociboria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.Ramamurthi, Korf & L.R.Batra

Etimologija: aerug (lat.) = plavo-zeleno, zeleno + ascens (lat.) = postajati. Postajati plavo-zelen ili zelen. Po boji.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, oblika čaše sa stalkom, a poslije poprimi oblik zdjelice ili je zaravnan te često nepravilno iskrivljen; gornja je himenijalna površina glatka, plavo-zelena, a pod starost može biti žuto pjegava, vanjska je strana svjetlija i na kraju postane sitno maljava.

Stručak: Kratak, 0.5-1.5 mm dug, često pahuljičast, zelenkast.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, s 2 kaplje, 5.5-8 x 1.5-2 µm (cromushrooms: spore su (5.5) 6.3 - 8.2 (8.8) × (1.5) 1.6 - 2 (2.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.7 (5.1), N = 120, Me = 7.3 × 1.8 µm, Qe = 4.1, askusi su 8-sporni, vretenasti, 41 - 55 × 3.4 - 4.7 µm, N = 16); otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, zelenkasto-bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta i bukve; izaziva zelenu trulež drva. Slike su snimljene krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po plavo-zelenoj boji plodnog tijela. Osim toga, stanište (stablo bez kore) na kojemu raste znakovito je plavo-zeleno kao i plodno tijelo. Inače, micelij oboji drvo u zeleno s bojom ksilindeinom čak i prije nego se razviju plodna tijela, a drvo obojeno na ovaj način je vrlo otporno na svjetlost.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Chlorosplenium aeruginascens (Nyl.) Karst.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIJESKOV PEHAR

Ciboria coryli (Schellenb.) N.F.Buchw.

Etimologija: corylus (lat.) = lijeska. Po staništu.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice sa stalkom, a poslije se spljošti; gornja je himenijalna površina glatka, oker do svijetlosmeđa, vanjska je strana svjetlija.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, boje je apotecija ili nešto tamniji, smeđ do tamnosmeđ.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (13.2) 13.9 - 17.1 (17.4) × (6.2) 7.1 - 8.1 (8.5) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.2 (2.4), N = 30, Me = 15.7 × 7.5 µm, Qav = 2.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, cvjetne rese) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, često prividno na zemlji izmiješanoj s trulim cvjetnim resama ili drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici veljače.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka prepoznatljiva po staništu na kojemu raste, ali je za sigurnu determinaciju potrebna miksokopska analiza spora. Slična je mjesšinarka Ciboria amentacea.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.