Ukupno vrsta gljiva: 2168

Rod: Calycina Nees ex Gray

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Leotiomycetes

Red: Helotiales

Porodica: Pezizellaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Calycina citrina

Nejestiva gljiva

ŽUTA GLATKOČAŠKA

Calycina citrina (Hedw.) Gray

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Fairy Cups

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, može imati oblik plitke zdjelice, diska ili gornja površina (himenij) može sličiti konveksnom disku, nema stalak već izravno sjedi na podlozi; vanjska strana i himenij su glatki, te imaju jednoličnu limunastožutu do sumporastožutu boju, rub je često malo tamniji.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (9) 9.2 - 11.8 (14.8) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.7), N = 120, Me = 10.3 × 3.6 µm, Qav = 2.9; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve. Prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Voštane kod Trilja, a posljednja je snimljena krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može vrlo lako zamijeniti s brojnim sličnim sitnim žutim zdjelicama. Osobito je slična pupčasta čašica (Hymenoscyphus umbilicatus) koja raste na panjevima jele. Vrlo su slične i sitne žute zdjelice iz roda Hymenoscyphus, ali one rastu na ostacima različitih trava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1783Bisporella citrina (Batsch. ex Fr.) Korf. & Carpenter

Calycina claroflava

Calycina claroflava - created on November 2022 in Lausanne, Switzerland by Claudia Pogoreutz

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

SUMPORNA ČAŠICA

Calycina claroflava (Grev.) Kuntze

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Sulphur Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 (2) mm široko, oblika dugmeta, a poslije ima oblik pehara ili plitke zdjelice, na osnovi plodnog tijela gotovo da nema stalka ili je kod nekih primjeraka jedva vidljiv; himenij je gladak i limunastožut, vanjska strana i rub su iste boje te vrlo sitno pahuljičasti.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, 5-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, žuto, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, te na starim plodnim tijelima mješinarki iz porodice Sphaeriaceae.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka vrlo lako meže zamijeniti sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), koja ima veće plodno tijelo (1-3 mm) i ne raste u nagomilanim hrpama, ni na starim plodnim tijelima iz porodice Sphaeriaceae. Također postoji velika sličnost sa žutim mješinarkama iz roda Hymenoscyphus koje najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava i na osnovi plodnog tijela imaju istaknut stalak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1786Bisporella sulfurina (Quél.) Carpenter

Calycina parilis

Calycina parilis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

DVODIJELNA ČAŠICA

Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze

Etimologija: par (lat.) = jednak, kao + ilis (lat.) = kapacitet ili mogućnost nečega. Po pravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 cm širok, u mladosti ima oblik pehara, a poslije je slično zdjelici s 1 mm dugim stalkom s kojim se drži za supstrat; gornja je površina (himenij) glatka, a vanjska sitno pahuljičasta i bijela kao i stalak, rub je gotovo uvijek uvrnut prema himeniju.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, imaju 2 kaplje, 6-14 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) breze.

Doba rasta: 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti s također bijelom običnom čašicom (Calycina vulgaris). Međutim, plodno tijelo spomenute vrste nije izrazito pahuljičasto (hife su kraće) i himenij u starosti postane oker-crvenkasto pjegav, te konačno cijelo plodno tijelo postane smećkasto. Vanjska je strana gotovo suhog plodnog tijela svjetlija, odnosno bjelkasto-smećkasta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1805. Pezizella parile (Karsten) Dennis

Calycina vulgaris

Nejestiva gljiva

OBIČNA ČAŠICA

Calycina vulgaris

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): Do 1mm široko, ima oblik pehara ili plitke čašice sa ktakim i skoro nepostojećim stalkom; gornja himenijalna površina je glatka i bijela, vanjska neplodna strana je pahuljičasta i također bijela, a poslije cijelo plodno tijelo postane oker-krem pjegavo i konačno oker-smeđe.

Spore: Valjkaste, sa zaokruženim krajevima, 6-10 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske i vrbe.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka, dok je mlada, je posve bijela i lako se može zamijeniti s drugim sitnim bijelim mješinarkama. Posebice je slična bijela dvodijelna čašica (Calycina parilis) koja raste na krupnim drvnim ostacima breze. Međutim, spomenuta vrsta do kraja životnog ciklusa ostaje bijela, a opisana vrsta u punom razvoju ima smeđo-ružičaste pjege, te konačno cijeli himenij poprimi ružičasto-smeđu nijansu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1807. Pezizella vulgaris (Fries) Sacc.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži