
NARANČASTA ZLATOPORKA
Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić
Plodno tijelo: 5-13 (30) cm široko, plodno tijelo izgleda kao da se sastoji samo od rupica; svijetložuto do narančasto, narančasto-crveno, krvavocrveno, podloga iz koje izrasta često s narančasto-ružičastom nijansom, rub često iskrzan.
Rupice/cjevčice: Okrugle, 2-3/mm2, žute do narančaste.
Spore: Eliptične, prozirne, glatke, s tankim stijenkama, obično su s jednom uljnom kapljicom, neamiloidne, 4.5-6 x 2-3 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 17-19 x 5-6 µm, s bazalnim kopčama, lamprocistide su vretenaste, debelih stijenki, s kristalima na vrhu, 25-35 x 8-17 µm, leptocistide su nepravilne, u obliku tikve, 40-60 x 8-12 µm (cromushrooms: spore su (4.6) 4.9 - 6.3 (6.6) × (2.3) 2.5 - 3.2 (3.3) µm, Q = (1.7) 1.75 - 2.2 (2.4), N = 60, Me = 5.6 × 2.8 µm, Qe = 2, bazidije su 17-19.5 × 5-6.4 µm, N = 12, lamprocistide su 24-36 × 7.8-16.5 µm, N = 68, leptocistide su 39-53 × 8-12 µm, N = 10, generativne hife su široke 1.6-4.6 µm); otrusina je bijela.
Meso (trama): Žuto-narančasto, mekano, gotovo želatinozno, kasnije se stvrdnjava; miriše po anisu, marelici ili vaniliji, okus nije izražen.
Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, vrlo rijetko bjelogoričnog, uzrokuje smeđu trulež drva. Do sada je pronađena na jeli, smreki, alepskom boru, vrbi i topoli, a u Hrvatskoj je zabilježena na trupcu alepskog bora, na više lokaliteta u Dalmaciji. Petu sliku snimili su Slobodan Bjelajac i Ognjen Romac, 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na oborenom trupcu ariša, na opožarenom terenu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.
Napomena: Po boji i rupičavom himeniju su najsličnije korina oštroporka (Oxyporus corticola), koja nije nikad narančaste boje, rub joj je izraženo pamučast od micelija i raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te tanka porokorka (Perenniporia tenuis), koja je uglavnom žuta i također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.
Znanstveni naziv uzorka: Auriporia aurulenta
Lokacija uzorka: Czechia
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (616 bp): AAGGATCATTAATGAATTGAACTGGAGCTGTCGCTGGCCTCCTTTCGAGGGGGCATGTGCACGCTCTGCTTTCATTTCCATCTCACACCTGTGCACACATTGTAGGTCGGATTTGAAGGGGACTTGACTGTTTCCTTTCGGGCCTTCCTACGTTTCAACTTTATAAACCACCATAGTCTATAGAATGTCATCTGCGTATAACGCAACTTAATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCAACTTGCGCCCCTTGGTATTCCGAGGGGCATGCCCGTTTGAGTGTCATGGAATTCTCAACTCACACATTCTTGTTGAATGTGTGGGCTTGGATTTGGAGGTTTTTGCTGGCCGTCGGTCAGCTCCTCTTGAATGCATTAGCTTGAACCCCTTGCGGATCGGCTTTCGGTGTGATAATTGTCTACGCCGTGGGCTGTGAAGCGACTTGTGTTGGGCTCAGCTTCTAATCGTCTCTTTTGAGACAATACATTTTGACCTCTGACCTCAAATCGGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1293. Auriporia aurulenta David, Tortić & Jelić; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta A.David, Tortić et Jelić)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.