Ukupno vrsta gljiva: 2550

Rod: Laetiporus Murrill, 1904

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Laetiporaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Laetiporus sulphureus

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

ŽUTI KRUH

Laetiporus sulphureus (Bull.) Murrill

Etimologija: sulphureus (lat.) = sumpor, boje sumpora, sumporasto. Po žuto-narančastoj boji.

Engleski naziv: Chicken of the Woods

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (50) cm široko, 2-5 cm debelo i do 20 kg teško, iz iste baze može rasti po nekoliko klobuka jedan iznad drugoga ili su nagomilani, svaki pojedinačni je lepezastog oblika, velik, poslije se podstava lako odvaja od klobuka; žućkast, svijetložut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili narančast, u starosti izblijedi, površina je baršunasta, rub je valovit i podijeljen u režnjeve.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, sumporastožute, u starosti su bijele, iz rupica se izlučuje žućkasta vodenasta tekućina; cjevčice su kratke, sumporastožute.

Spore: Eliptične, prozirne, 5.5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žućkasto je kada se gljiva razvije, izdašno, mekano, sočno, elastično, kasnije je suho, žilavo i lomljivo; miris je aromatičan, kiselkast, na gljive ili voće, okus je kiselkast, u starosti na sir, na bukvi i hrastu je često gorak, a na vrbi i brezi blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti, dok sa sulfovanilinom postane prolazno tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit ili naknadno kao saprofit na živom bjelogoričnom drveću, osobito voćkama i vrbama, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada. Ima pomalo gorak okus i smolast miris, koji ovise o vrsti drveta na kojem raste. Povremeno izaziva gastrointestinalne tegobe ili alergijske reakcije. Izbjegavati sakupljanje u voćnjacima zbog korištenja raznih pesticida. Ako gljiva raste na otrovnom drvetu, treba je izbjegavati, jer može apsorbirati toksine iz drveta. Ako primjerice raste na tisi (Taxus baccata) ili žutom bagremu (Laburnum anagyroides), može doći do teškog trovanja. Također postoje zapažanja da je žuti kruh koji je rastao na hrastu ili bagremu uzrokovao proljev i povraćanje kod osjetljivih ljudi. Gljiva iz stabla izvlači taninsku kiselinu, koja također negativno utječe na okus. Prehrambena vrijednost ovisi o vrsti drveta na kojem raste.

Napomena: Raste kao parazit na stablima voćaka dok ih potpuno ne iscrpi. Ponekad raste i na mrtvom drveću. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1185. Žuti kruh (Laetiporus sulphureus (Bull. ex Fr.) Murill), Sinonim: Polyporus sulphureus Fries; 1186. Zlaćani kruh (Ceriomyces aurantiacus (Pat.) Sacc.), Sinonim: Ceriomyces sulfureus Seynes

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži