Ukupno vrsta gljiva: 2167

Rod: Meripilus P.Karst.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Meripilaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Meripilus giganteus

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

ORIJAŠKA RUPIČAVKA

Meripilus giganteus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: giganteus (lat.) = orijaški, velik, golem. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Giant Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-30 (200) cm široko i 1-2 cm debelo, elastično, lepezasto, pojedinačni su klobuci srašteni jedan iznad drugog i međusobno se preklapaju, izrastaju iz zajedničke debelomesnate baze; smeđi, crvenkasto-smeđi, žuto-okerasti ili tamnosmeđi, s crnkastim su mrljama, ali i s krem-žućkastim do crvenim tonom, u mladosti na pritisak brzo postane crno-smeđ, površina je valovita s žuto-smeđim do crveno-smeđim koncentričnim krugovima i brazdama, baršunasta, rub je nepravilno žućkast, režnjevit i vijugav.

Stručak: U pravom smislu riječi ne postoji, međutim srašteni lopatasti klobuci formiraju debelomesnatu bazu s kojom se gljiva drži za stanište, zakrivljen, bjelkast, na bazi je sa smećkastim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, krem, žućkaste, kasnije su krem-sivkaste, na pritisak pocrnu; cjevčice su bijele, kratke, spuštaju se po stručku, formiraju se dosta kasno tako da himenij izgleda bijel i gladak.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5-8 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do žućkasto, na presjeku prvo pocrveni, zatim postane crno-smeđe, mekano, kasnije je vlaknasto, žilavo i tvrdo; miris je ugodan, a okus je u mladosti blag, kasnije je trpak i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom za nekoliko minuta postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili jele, ponekad dostigne enormnu veličinu (nekad je teška i 30 kg).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo veoma mlada dok je meso mekano.

Napomena: Slična je planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali ona raste po višim planinskim predjelima, drugačije je konzistencije i oblika klobuka, a meso joj na presjeku ne mijenja boju. Slična je i jestiva zečarka (Grifola frondosa) koja ima slične klobuke po obliku, ali većih dimenzija, ima stručak u obliku panja, a ne kao kod opisane vrste. Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) ima kružni klobuk u obliku lijevka ili cvijeta. U mladosti je jestiva i ogromnih dimenzija. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1183. Orijaška rupičavka (Meripilus giganteus Karsten), Sinonim: Polyporus giganteus Pearsoon ex Fries

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži