ZELENA PUPAVKA, BIJELI VARIJETET

Amanita phalloides var. alba E.-J.Gilbert

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita phalloides E.-J.Gilbert (GBIF ID 9541739)

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 3-12 cm širok, isprva je više ili manje polukuglast, kasnije se raširi, izgleda sjajan zbog radjalno postavljenih vlakanaca, kožica se lako guli, snježnobijel, starenjem se na sredini manje ili više javlja slabi zelenkasti ton, tipičan za zelenu pupavku (Amanita phalloides), rub je gladak.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast, na bazi je s karakterističnim gomoljastim zadebljanjem širokim do 3.3 cm, sužava se prema vrhu, najprije je pun pa šupljikav i šupalj kod razvijenih primjeraka, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, potpuno je bijel, ali zbog sitne vlaknasto ljuskave dekoracije malo promijeni boju, dekoracija je s cik-cak uzorkom; vjenčić je opnast, skoro je gladak ili jako crtast; volva je poluslobodna, opnasta, rub je razdijeljen na režnjeve, postojana, snježnobijele boje.

Listići: Prilično su gusti, široki su 6-12 mm, izmiješani su s lamelulama, upadljivo su zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8-11 x 6-9 µm, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Nešto je deblje nego kod zelene pupavke, u svim dijelovima je bijelo, žuto-zelenkasto ispod kožice klobuka; miris nije izražen, u starosti je neugodan, a okus je blag, ugodan, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Reakcija površine s KOH je negativna ili postane slabo žućkasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, hrastom i jasenom, a vrlo rijetko s crnogoričnim drvećem, uglavnom na nižim nadmorskim visinama. Raste na istom staništu kao i zelena pupavka, ima je posvuda, a najviše u Slavoniji, te Posavskom i Podravskom slivu. Slike je snimio Neven Ferenčak, 20.10.2019.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i tipična vrsta. Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju taj organ. Međutim, prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti i ljudi. Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Čini se da obično raste među tipičnim zelenim pupavkama, koja je potpuno istog oblika, a u povijesti je uzrokovala određenu taksonomsku i nomenklaturnu zbrku jer je zamjenjivana s bijelom pupavkom (Amanita verna) ili nekim drugim bijelim vrstama iz sekcije Phalloidae. Slični su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojoj je klobuk prekriven bradavičavim ostacima ovoja, te bijela pupavka, koja se raste samo u mediteranskom području i koja pozitivno reagira s KOH.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.