 |
 |
 |
 | ||
CRVENA MUHARA (MUHARA)
Amanita muscaria (L.) Lam.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 8168319): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Amanitaceae / Rod: Amanita
Etimologija: muscarius (lat.) = muskarinsko. Po svom sadržaju.
Engleski naziv: Fly Agaric
Klobuk: 3-18 (20) cm širok, najprije okruglast, potom ispupčen i na kraju otvoren, mesnat, kožica se može guliti; žućkast, narančasto-crven do crven, pokriven je s bijelim bradavičavim ostacima ovoja koji su najčešće ravnomjerno raspoređeni i koji se lako skidaju, tijekom kišnih dana se mogu potpuno isprati; rub je lagano narebran, osobito kod starijih gljiva.
Stručak: 7-16 (20) cm visok i 2-4 (6) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, baza je dosta zadebljana i s koncentričnim bradavičavim ostacima ovoja; bijel do svijetložut; vjenčić je velik, bijel, viseći i crtast.
Listići: Bijeli ili žućkasti; slobodni, prilično su gusti, pomiješani su s kraćim, široki su do 1 cm i na oba kraja suženi.
Spore: Eliptične, 8-12 x 5-9 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žuto do žućkasto-narančasto; miris ugodan, a okus ugodan na gljive.
Kemijske reakcije: U dodiru sa sumpornom kiselinom meso se oboji svijetlosmeđe, s fenolom postane vinskicrveno, dok s fenolanilinom najprije postane vinskicrveno pa ljubičasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen (najčešće krajem jeseni) u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće u šumama hrasta i bukve. Prva slika snimljena je u listopadu na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, a ostale na lokalitetu Smiljanova graba kod Krapine.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži toksine muskarin, iboteničnu kiselinu, muscimol i muskazin. Na istoku i u nekim krajevima Italije je jedu tako da joj ogule kožicu koja sadrži najviše muskarina, prokuhaju, odliju vodu i nakon toga dugo drže nasoljenu. Ako se konzumira u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne smetnje, zatajenje cirkulacije, paralizu disanja, poremećaje svijesti, deluzije, euforiju i psihoze. Crvena muhara postoji u brojnim varijetetima i formama s istim aktivnim tvarima. Postoji opće upozorenje protiv bilo kakvog oblika konzumacije ove vrste. U Rusiji se fermentira u bocama i koristi kao melem za prehladu i bolove. U posljednje se vrijeme pojavio novi trend koji uključuje konzumaciju crvene muhare zbog čega je provedeno znanstveno istraživanje o razlozima konzumacije i štetnim simptomima onih koji su je konzumirali (National Library of Medicine. 2024. Reasons, Form of Ingestion and Side Effects Associated with Consumption of Amanita muscaria).
Napomena: Eventualno se može zamijeniti samo sa svojim sinonimom ogoljelom muharom (Amanita muscaria var. aureola), koja se razlikuje samo po odsustvu bijelih bradavičavih ostataka ovoja po klobuku, a samo je ponekad s rijetkim bradavičavim ostacima uz rub. Naziv je dobila po tome što se nekada koristila kao kućno sredstvo protiv muha. Kaže se da mješavina šećera, mlijeka i nasjeckanih klobuka crvene muhare u zdjeli ubija muhe. Možda je tako izgledalo, ali to sredstvo zapravo nije ubilo muhe. Polovica svih muha probudila se nakon nekoliko sati. Bile su samo drogirane pa su se korištenju narkotika za muhe oštro usprotivili aktivisti za zaštitu životinja.
Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno s koncentričnim bradavičavim ostacima ovoja ili volve; 2. listići su bijeli do žućkasti i slobodni; 3. klobuk je crven; 4. klobuk je prekriven mnogobrojnim bradavičavim ostacima ovoja; 5. vjenčić je opnast, viseći, s gornje je strane crtast
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 17. Crvena muhara (muhara) (Amanita muscaria Linn. ex Fries); 18. Ogoljela muhara (Amanita aureola Kalchbr.)
Prirodoslovni muzej - Split
