 |
|
|
Inocybe relicina - created on July 2020 in Kolistimenmäki, Kolistimensyrjä Riitamäki pohj., Finland by Martti Moisander |
 |
 |
|
USAMLJENA CJEPAČA
Inocybe relicina (Fr.) Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe relicina (Fr.) Quél. (GBIF ID 3331223)
Infragenerička taksonomija: podrod Inocybe > sekcija Inocybe
Etimologija: relicus, relictus (lat.) = ostavljen, preostao, napušten. po rijetkosti.
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglasto-stožast, kasnije je raširen i malo ispupče na sredini, površina je u mladosti sa smeđim ostacima koprene, jako je vunasto-baršunasta na sredini, prema rubu je djelomično jako vlaknasta, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, svjetliji prema rubu.
Stručak: 3-7 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, ponekad je jedva zadebljan na bazi, bjelkast, prema bazi postaje tamniji, smećkast, pahuljast samo na vrhu, ispod je gusto ljuskav.
Listići: Gusti, usko su prirasli, žuti, kasnije su oker-smeđi do maslinasto-smeđi.
Spore: Višekutne, trokutaste do pravokutne, nepravilne, grbave, 6-7 x 5-6 µm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, cheilocistidije su duge do 110 µm, valjkaste do oblika boce, sa stijenkama debljina do oko 1 µm, pleurocistide su 50-70 x 12-18 µm, batinaste do oblika boce, sa ili bez kristala na vrhu; otrusina je smeđa.
Meso: Tanko, bjelkasto; miris je na spermu, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, u vlažnim močvarnim područjima, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom.
Doba rasta: 10, 11
Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.
Napomena: Prepoznatljiva je po žutim listićima u mladosti, višekutnim, trokutastim do pravokutnim sporama i staništu u vlažnim močvarnim područjima ispod smreke.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
