Collybiopsis luxurians - created on September 2018 in Monza - Area Urbana, Italy by Fabio Mauri

BUJNA PLOSNATICA

Collybiopsis luxurians (Peck) R.H.Petersen

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Omphalotaceae > Rod: Collybiopsis > Vrsta: Collybiopsis luxurians (Peck) R.H.Petersen (GBIF ID 11812602)

Etimologija: luxuriare (lat.) = bujati, biti raskošan, obilan. Po rastu u bogatim, obilnim nakupinama.

Klobuk: 3-11 cm širok, isprva je konveksan do gotovo zvonolik, blago je ispupčen, kasnije je spljošten do ulegnut na sredini, kožica se guli, tanka, površina nije ljepljiva, ponekad je blago vodenasta, vlaknasta, u mladosti je tamno crvenkasto-smeđ, zatim rub izblijedi i postane svijetlo crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančast i izgleda pomalo pjegavo, rub je prvo podvijen, kasnije se izvrne prema gore.

Stručak: 4-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ponekad je uvijen, šupalj, uzdužno je crtast, na vrh u je svijetlosmeđe sitno pahuljast, prema bazi je smeđ, bazalni micelij je bijel, uglavnom je s rizomorfima.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, isprva su bijeli, u zrelosti su svijetlosivi.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, nedekstrinoidne, prozirne u 3% KOH, 7-10 x 3.5-5, Q = 1.8-2.4, Qe = 2.1, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, prozirne, tankih stijenki, 19.-27 x 5.2-6.3 µm, sterigme su duge 2–3 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su varijabilnog oblika, valjkaste do batinaste, uglavnom su nepravilne, tankih stijenki, glatke, prozirne, ponekad s režnjastim vrhom ili s izbočinama, 14.8-34 x 4.5-9.2 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste ili napuhane, glatke, tankih stijenki, neželatinozne, prozirne, široke su 6-9 µm, pileipellis je cutis, sastoji se od valjkastih hifa širokih 6-14 µm, glatkih ili nekih sa smeđim prstenastim inkrustacijama, tankih stijenki, terminalni segmenti su uspravni, valjkasti do batinasti, 10-34 x 5.2-9.8 µm, stipetipelis je cutis, hife su valjkaste, prozirne i široke 4-9 µm, caulocistide su valjkaste, tankih stijenki, prozirne, brojne, 18-60 x 4.4-6.3 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, debelo je manje od 5 mm, bjelkasto do žućkasto, tamni prema bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane siva do maslinasto-siva ili ponekad svijetlosiva do negativna na starijim primjercima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, vrtovima, ponekad i šumama, kao saprofit na otpalom lišću, drvnim ostacima različitog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, te prividno na tlu na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamno crvenkasto-smeđem, konveksnom, radijalno vlaknastom klobuku, koji vremeno blijedi prema rubu, gustim listićima i bijelomj do sivo-smeđem, izrazito uvijenom i crtastom stručku. Unesena je u Europu iz Sjeverne Amerike. Jedna od vrsta s kojom se može zamijeniti je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja ima dekstrinoidne i cijanofilne spore, raste općenito ispod bora i ima drugačiji, jak i užegli miris. Druga slična vrsta je prostrana plosnatica (Rhodocollybia prolixa), koja se razlikuje uglavnom po manjim sporama, 4.5-6 x 3.2-4.4 µm.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.