Hygrophorus pinophilus - created on November 2008 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

BOROVA PUŽEVICA

Hygrophorus pinophilus E.Larss., Sesli & Loizides

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Hygrophorus > Vrsta: Hygrophorus pinophilus E.Larss., Sesli & Loizides (GBIF ID 11205823)

Etimologija: pino (lat.) = bor + -philus (lat.) = ljubitelj. Po staništu.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je kuglast do zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan do izravnat, s ili bez slabo široke grbice, često je s ostacima bijelog vlaknastog ovoja na rubu ili ponekad s opsežnim bijelim mrljama, ponekad je malo hrapav do ljuskav na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav, ali nikada ljepljiv, sivkasto-smeđ, samo je malo tamniji na sredini, osušen je ujednačenije smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, blago se sužava prema bazi, suh, malo je ljepljiv po vlažnom vremenu, isprva je prljavo bijel sa sitnim ljuskicama na vrhu, kasnije je sa svijetlim sivkasto-smeđim tonom.

Listići: Razmaknuti, 36-50 ih dopire do stručka, prirasli, debeli, voštani, izmiješani su s lamelulama, bijeli, ponekad su sa svijetlom mesnatocrvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11.3 x 4.8-6.6 μm, Qav = 1.63-1.75, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 35-60 x 5-10 μm, sterigme su duge 6–8 μm, bazidiole su slične bazidijama ili manje, 32.8-48.5 x 6.2-7.2 μm, cistide nisu prisutne, trama listića je bilateralna do divergentna, sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 18-20 μm, pileipelis je iksotrihoderm debljine do 400 μm, sastoji se od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, u želatinoznom sloju su glatke, prozirne ili pigmentirane hife, gornji sloj je s inkrustiranim pigmentiranim hifama, trama klobuka se sastoji od gusto raspoređenih, gotovo paralelnih, isprepletenih hifa širokih do 15 μm, stipitipelis se sastoji od 4-5 μm širokih isprepletenih, razgranatih hifa, terminalni segmenti su glatki, prozirni ili pigmentirani; kopče su u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je ponekad nejasan, ali obično jak, podsjeća na gorke bademe, kao kod mirisne puževice (Hygrophorus agathosmus), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Rekacija površine klobuka, stručka i listića s KOH je negativna.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, pojedinačno ili u skupinama, ponekad busenasto, u crnogoričnim šumama, u simbiozi prvenstveno s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra i Pinus pinaster), na neutralnom ili vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Podsjeća na mirisnu puževicu, od koje se razlikuje po nešto ujednačenije i tamnije obojenom sivkasto-smeđom klobuku. Uglavnom je rasprostranjen u južnoj Europi i povezan s borovima, dok je mirisna puževica ograničenija na sjevernu Europu i povezana sa smrekama. Morfološki je slična mirisnoj puževici, koja je sa sivljim klobukom, obično tamnijom sivo-smeđom sredinom, bijelim listićima bez ružičastog odsjaja i raste ispod smreke, lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), koja je većih dimenzija, s bjelkastim listićima obično s ružičastim odsjajem kod mladih i svježih primjeraka, a vjerojatno je isključivo povezana sa smrekom ili jelom, zumbulovoj puževici (Hygrophorus hyacinthinus), koja izraženo miriše na zumbule, s nešto je duljim sporama, a povezana je sa smrekom, te pustenastoj puževici (Hygrophorus pustulatus), koja je bez mirisa i ima sivo-smeđi do crno-smeđi, vlaknasto-ljuskavi klobuk, suhi, svilenkasti i tipično točkasto ljuskavi stručak, nešto dulje spore, 9-11 μm i povezana je sa smrekom.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.