|
WERNEROVA KRASNICA
Russula werneri Maire
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula werneri Maire (GBIF ID 3360112)
Etimologija: U čast francuskog botaničara i mikologa Roger-Guy Wernera, koji je bio posebno aktivan u regiji Maroka, gdje je sudjelovao u istraživanju flore i lišajeva, a 1937. godine je zajedno s René Maireom objavio Fungi Maroccani, djelo u kojem je opisana i ova krasnica. Po imenu. Klobuk: 4-10.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, mazav i više ili manje sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, kremast ili sa slabim ružičastim nijansama, rijetko je sa sivkasto-zelenim ili plavkasto-zelenim nijansama kao kod česvinke (Russula ilicis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran. Stručak: 4-5.5 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast do batinasto zadebljan i širok do 4 cm, pun, kasnije je spužvast i mekan u sredini, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, na bazi je hrđastosmeđ. Listići: Gusti, široki su do 6 mm, prirasli ili zaokruženi uz stručak, izmiješani su s rijetkim lamelulama, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, bjelkasti do krem, na kraju su hrđastosmeđi. Spore: Široko su eliptične, sa sitnim su bradavicama, visokim do 0.2 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore isprekidani i djelomični mrežasti uzorak, blago su amiloidne, 6.4-8.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, duguljaste, 44-65 x 7-10.5 µm, cheilocistide su gotovo batinaste do vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-140 x 8-11 µm, kožica klobuka sastoji se od valjkastih dlačica sa razmaknutim segmentima, širokih 1.3-4 µm, te dermatocistida koje su više ili manje brojne, često glavičaste na vrhu, širokih 4-8 µm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c, rijetko IVa). Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postupno postaje zelenkasto-sivo, reakcija sa gvajakolom je slaba i gotovo negativna, a listići u sa anilinom ne mijenjaju boju. Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u rijetkim bjelogoričnim šumama ili otvorenim područjima u simbiozi s hrastom crnikom, na propusnom silikatnom ili pjeskovitom tlu, u mediteranskom području. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Napomena: Prepoznatljiva po srednjoj veličini, dobroj mesnatosti i kompaktnosti te vrlo izblijedjelim bojama, od ljubičasto-ružičaste do plavkaste i svijetlozelene, na kremastoj osnovi (ali pigment se može potpuno otopiti kao posljedica zagrijavanja od sunca ili nakon jake kiše), listići su isprva donekle elastični, zatim su lomljivi, otrusina je na granici između oker i žute, a stručak je bijel. Meso je čvrsto, miris je ugodan, okus je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka, u dodiru sa FeSO4 postaje polako sivo-zeleno, a reakcija sa gvajakolom je vrlo slaba. Spore su prekrivene jedva vidljivim mrežastim uzorkom, sa sitnim bradavicama koje ne prelaze 0.2 µm. Raste na otvorenim područjima ispod hrastova plutnjaka na propusnim silikatnim tlima, često na obalnim pješčanim nanosima. Lako se zamijeni s raznim srodnim svijetlim vrstama iz podroda Heterophyllidia, kao što su česvinka, koja je prepoznatljiva po staništu, sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja ima krem do tamnokrem otrusinu (IIc-d), slabu reakciju sa FeSO4, relativno velike bradavice visoke do 0.7 µm, a kožica klobuka sastoji se od velikih dlačica s kratkim člancima, te mliječna krasnica (Russula galochroides), koja je malih dimenzija i raste u mediteranskom grmlju u zajednici s hrastom crnikom i hrastom plutnjakom.
Prirodoslovni muzej - Split
