|
MESSAPIJSKA KRASNICA
Russula messapica Sarnari
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula messapica Sarnari (GBIF ID 3359337)
Etimologija: Messapis = iz Messapije, povezana s Messapijom. Antičko ime za jugoistočni dio Italije, današnju Apuliju (Puglia), koja je bila naseljena starim talijanskim narodom zvanim Messapi. Po geografskom području. Klobuk: 2-5.2 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan ili režnjast, suh, kožica se guli do 3/4 promjera, pretežno je žutih nijansi, ponekad je s jedva uočljivom narančasto-oker nijansom ili marelično narančast, rijetko je s prilično izraženim crvenim mrljama, površina je zrnasta, ispod povećala izgleda baršunasta, zatim se zgušnjava u sitne pahuljice koje su sve više razmaknute i uzdignute prema rubu, rub je slabo narebran. Stručak: 2.5-6 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, rijetko je batinast, prvo je s mekanom srži, kasnije je šupalj, bijel, na donje 2/3 je žut, vrlo rijetko je čitav žut, trljanjem postane hrđasto-oker. Listići: Osrednje su gusti, 6/cm na rubu klobuka, široki su 5-7 mm, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem i s više ili manje izraženim ružičastim odsjajem, na kraju su žućkasti. Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 8.2-10.4 x 6.9-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, 31-54 x 12-16 µm, s velikim su i dugim sterigmama, cistide su rijetke, batinaste ili češće vretenaste, obično su bez vršnog produžetka, 60-85 x 9-13 µm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 2.7-4 µm; otrusina je žućkasta (IVc). Meso: Mekano, bijelo, često je žućkasto na erodiranim dijelovima; miris prvo nije izražen, kasnije nakon skladištenja postaje vrlo jak, na pečene dunje ili na voće, a okus je slatkast. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, s fenolom sivo-smeđe, sa KOH crveno na žutim dijelovima klobuka i stručka, a reakcija sa gvajakolom je umjereno intenzivna. Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumarcima, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom oštrikom (Quercus coccifera), na pjeskovitom tlu, u obalnom mediteranskom području. Doba rasta: 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: S obzirom na žuto pigmentirani klobuk i stručak grubo se može usporediti s minijaturnom zlatnom krasnicom (Russula aurea), koja je većih dimenzija i rast6e na drugačijem staništu.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
