|
TIRENSKA KRASNICA
Russula tyrrhenica Sarnari
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula tyrrhenica Sarnari (GBIF ID 7239969)
Etimologija: Tyrrhenus (lat.) = Tirensko more, priobalni dio Italije koji uključuje regije kao što su Toskana i Lacio. Po području. Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, pomalo zdjelast, kožica se guli do 2/5 ili 1/2 promjera, obično je gladak i ljepljiv kada se ubere, sluzav u ulegnutom dijelu po vlažnom vremenu, kožica se guli od 2/5 do 1/2 promjera, promjenjivih je boja, karmin ružičast (Russula tyrrhenica f. pseudotenella), crveno-ljubičast do izrazito smeđ, izblijedi do oker-crvene, oker-smeđe ili još izblijeđenije crvenkaste, crveno-smeđe ili izrazito vinskicrvene, mjestimično je ružičasto-ljubičast, rub je gladak, na kraju je umjereno narebran. Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, često je ekscentričan, zdepast, nikad nije viši od promjera klobuka, valjkast, malo je proširen na vrhu i zadebljan na dnu, bjelkast, nerijetko je s crvenom nijansom na vrhu, koja je često neuočljiva zbog male veličine. Listići: Prilično su gusti, trbušasti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, na kraju su hrđastosmeđi. Spore: Široko su eliptične, prekrivene su stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do oko 0.6 µm, povezanim rijetkim do gustim grebenima koji tvore djelomični ili gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-62 x 10-13.5 μm, sa sterigmama dugim 6-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, sa kratkim ili dužim suženim vršnim produžetkom, 50-72 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih 1.7-4 μm, inkrustiranih, tupih, valjkastih dermatocistida, širokih 4.5-7 μm, 5-7-segmentnih, te primordijalnih hifa širokih 3.3-6 µm, 2-4-segmentnih i segmenata sličnih primordijalnim hifama; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d). Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, sa žuto-smeđim mrljama u starosti; miris isprva nije izražen, kasnije je na voće, sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), a okus je jedva primjetno ljut stručku i umjereno ljut u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, sa formaldehidom vrlo svijetloružičasto, sa sulfovanilinom smećkasto kada se osuši, reakcija sa gvajakolom je snažna, sa KOH i anilinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima šikara, u rijetkim šumama bora, u simbiozi sa borom izmiješanim sa ljepljivim bušinom (Cistus monspeliensis) i bijelim bušinom (Cistus salviifolius), na vapnenastom i pjeskovitom tlu, u priobalnim mediteranskim područjima. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, malim dimenzijama, dobroj kompaktnosti plodnog tijela, uvijek ljepljivom klobuku u udubljenju na sredini nakon kiše, a na kraju je bez sjaja, u rasponu od karmincrvene do vinskicrvene, rjeđe kestenjastosmeđe, žućkasto-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, glatkom rubu klobuka, slabo narebranom u starosti, kratkom stručku, često s karmincrvenim pojasom blizu vrha, otrusini na granici između krem i oker, mesu sa slabim smećkastim mrljama, neizraženom mirisu, umjereno ljutom okusu, barem u listićima. Pileipelis se sastoji od primordijalnih hifa i sličnih inkrustiranih dermatocistida, što je vrlo rijetko drugih europskih krasnica, a sve se lako razlikuju po blagom okusu i žutoj otrusini. Čini se da izgled oscilira između dva ekstrema. Prvi je tipična vrsta, koju karakterizira dobra mesnatost, sjajni, smeđi do vinskismeđi klobuk, umjereno glatki rub i vrlo zdepasti stručak, slična maloj smeđokožoj golubači (Russula integra). Nasuprot tome, primjerci iz šume bora u priobalnom području imali su ružičastu do karmincrvenu boju, izrazitije narebran rub, krutu strukturu srži stručka i stručak koji nije uvijek kratak (Russula tyrrhenica f. pseudotenella). Također može biti tvrđa nego čvršća i s klobukom širokim do 8 cm, prekrasne tamne bakrenocrvene boje, slične kao kod vesele krasnice (Russula laeta). Kada raste u formacijama niskog mediteranskog grmlja, gdje je busšin (Cistus) dominantna vrsta, identifikacija opisane vrste uopće nije teška, jer se tamo nalaze samo dvije slične vrste, to su priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se jasno razlikuje od vrsta iz podsekcije Griseinae po zelenom klobuku i izgledu, te bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja je višebojnija, lomljiva i vitka, s mesom koje na prerezu izrazito požuti, slična raznim vrstama iz linije Versicolor. U rijetkim obalnim šumama borova (Pinus pinea i Pinus pinaster), redovito se povezuje s borovom krasnicom (Russula cessans), koja se razlikuje po prosječno većim dimenzijama, zrelim žućkastim listićima (otrusina oko IVb) i blagom okusu, s iznimno ljutim okusom u nezrelim listićima. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1100. str. Russula tyrrhenica Sarnari
Prirodoslovni muzej - Split
