|
BOREALNA KRASNICA
Russula taigarum Ruots. & Vauras
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula taigarum Ruots. & Vauras (GBIF ID 3359626)
Etimologija: taigarum (lat.) = iz tajge, pripada tajgi, tajga je borealna šuma karakteristična za sjeverne predjele Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Po staništu. Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se kratko guli, ubrzo je suh i bez sjaja, fino je bašinast kao kod nekih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, vinskicrven, crveno-smeđ, više je ili manje zasićeno ljubičasto-smeđ, na sredini je iste boje ili tamno crnkasto-ljubičast, može biti hrđastosmeđ ili brončanosmeđ, te više ili manje maslinasto-oker ili je svijetlo ružičasto-smeđ sa zelenkastom sredinom, rub je rano i umjereno narebran, čak i u starosti. Stručak: 7-13 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, batinast do rijetko gotovo vretenast, pun, srž je kasnije omekšana, baršunast, naboran, fino je naboran ili raspucan, kao da je pahuljast, bijel, s više je ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, na vrhu je bijel, na donjem je dijelu mjestimično hrđastooker. Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, ponekad su jasno zaokruženi uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su prilično razmaknuti, lomljivi, žućkasti, na oslijeđenim su mjestima smećkasti. Spore: Gotovo su kuglaste, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim lančano ili grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.6 x 7.3-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su s različito produžene na vrhu, široke su 8-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, suženih ili zašiljenih na vrhu, širokih 4-7 μm, te valjkastih dermatocistida, 1-2-segmentnih, sa normalno refraktivnim sadržajem; otrusina je tamnooker (IIIc). Meso: Osrednje je debelo, vrlo je lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, s fenolom ljubičasto-smeđe, a reakcije s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, u tresetnoj mahovini (Sfagnum), na sjeveru Europe. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Dosta je dojmljivog izgleda zbog velikog plodnog tijela, suhe, baršunaste površine, lijepih ljubičasto-crvenih do ljubičasto-smeđih boja i velikog, batinastog stručka, baršunastog na dodir i gotovo čitavog s ružičasto-ljubičastom nijansom, ponekad abnormalno dugog zbog pričvršćenosti za tresetnu mahovinu. Druge karakteristike uključuju blag ili jedva primjetno ljutkasti okus, neizraženi miris, ružičastu reakciju sa FeSO4 i ljubičasto-smeđu s fenolom, dakle na polovici puta između vrsta u podsekciji Olivaceinae. Spore su gotovo kuglaste, s nepotpunim mrežastim uzorkom i prilično voluminoznim, pomalo vretenastim i zašiljenim hifama pileipelisa, te velikim, 1-2-segmentnim dermatocistama. Na prvi pogled se teško razlikuje od vrsta iz podsekcije Xerampelinae, osobito Favreovom krasnicom (Russula favrei), koja obično raste na istim geografskim širinama, međutim na suhom i po mogućnosti travnatom staništu. Sličnost je osobito velika kod mladih primjeraka, s obzirom na veličinu, baršunasti klobuk, crvenkasto-smeđi pigment na klobuku i ružičasto-crvenu nijansu na stručku, te boju listića i otrusine koje su na gornjoj granici oker boje, međutim dovoljno je pričekati prve znakove smeđenja nakon rukovanja ili pojavu mirisa na haringe, koji se obično javlja nešto kasnije. Među vrstama iz podsekcije Betulinae, najbliža je nesumnjivo breganka (Russula nitida), koja također ima oker otrusinu i crvenu nijansu na stručku, a prepoznatljiva je po znatno manjoj veličini, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, mogućoj grbici na sredini i obično rastu ispod breza. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 976. str. Russula taigarum Routs. & Vauras
Prirodoslovni muzej - Split
