|
NURAGIJSKA KRASNICA
Russula nuragica Sarnari
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula nuragica Sarnari (GBIF ID 3359173)
Etimologija: nuraghe (lat.) = drevne kamene građevine karakteristične za Sardiniju (Italija), a potječu iz nuragijske civilizacije (oko 1900. – 730. pr. Kr.). Po kulturno-prirodnoj baštini otoka. Klobuk: 4-8.5 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, ljepljiv i sjajan, kožica se guli 1/2 do 2/3 promjera, tipična forma je je lijepe vinskicrvene boje ili je djelomično ružičasto-ljubičast, ponekad je hrđastosmeđe prošaran, ali pigment je češće djelomično ili potpuno ispran pa je sa krem-žućkastim ili bjelkasto-sivkastim mrljama, ponekad je žitav žućkast (Russula nuragica f. holoxantha), površina je glatka ili žiličasta i fino hrapava, rub je tek u starosti kratko i slabo narebran. Stručak: 5-11 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, valjkast, batinast, na samoj je bazi sužen i blago zašiljen pa je stoga nejasno vretenast, više je ili manje proširen na vrhu, kod razvijenih je primjeraka uočljivo valovit, bijel, može biti hrđastosmeđ na dnu, izraženo posivi u dovoljno vlažnim uvjetima. Listići: Široki su 3.5-6 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žuti. Spore: Široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 1 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7-10.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-65 x 11-14.5 μm, cheilocistide su vretenaste, trbušaste, na vrhu su sa suženim produžetkom dugim 10-14 μm, 60-120 x 11.5-16.5 μm; otrusina je svijetložuta (IVb-c). Meso: Čvrsto, kasnije omekša, bijelo, razmočeno je sivkasto, osobito u stručku i kod dobro razvijenih primjeraka; miriše lagano na voće, okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, ali nakon nekog vremena i samo trenutno. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane slabo ružičasto-narančasto, s gvajakolom je reakcija spora i pozitivna, sa formalinom je negativna, a sa fenolom vrlo sporo posmeđi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), a vrlo rijetko sa hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili drugim vrstama hrastova (Quercus ceris, Quercus pubescens), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Prepoznatljiva je po prosječnim dimenzijama i vitkom obliku, glatkom rubu klobuka, sjajnoj kožici, vinskicrvenom ili potpuno žutom klobuku, žućkastim listićima i otrusini, a meso po vlažnom vremenu postaje sivo, okus listića je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, miris nije izražen, a reakcije na FeSO4 i gvajakolom su slabe. Mikroskopske značajke su velike spore povezane grebenima koji tvore mrežasti uzorak i velike jednostavne dermatocistide.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
