Russula laeta - created on August 2019 in Tårbæk, Cottageparken, Burgos, Denmark by Jens H. Petersen

VESELA KRASNICA

Russula laeta Jul.Schäff.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula laeta Jul.Schäff. (GBIF ID 8359423)

Etimologija: laetus, laeta, laetum  (lat.) = sretan, veseo, živih boja. Po općem izgledu.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, ponekad je fino naboran, sjajan ili malo ljepljiv po vlažnom vremenu, međutim bez sjaja i djelomično ižlijebljen kada se osuši, lijepe je više ili manje zasićene crvene boje, također je ljubičast, ponekad bakrenocrven, izblijeđeno ružičast do ružičasto-smeđ, narančast, narančasto-oker, crveno-ljubičast ili s mjestimičnim svijetložutim tonovima, rub je u starosti kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, malo se sužava prema bazi, pun, brzo postane mekan i spužvast, naboran, bijel, može biti s vrlo nejasnim sivkastim odsjajem na vrhu nabora, vrlo je rijetko s ružičastom nijansom na nekom dijelu.

Listići: Prilično su gusti, široki su 6-11 mm, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, kremasti, zatim su žućkasti kada sazriju, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 0.6-1 μm, rijetko povezanim grebenima u kratke lance po 2-3 bodlje koje rijetko tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 6.8-9.6 x 5.8-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, 38-50 x 10-12 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 μm, rijetko tanjih od oko 1.8-2.5 μm, tupih, suženih u završni vrat, izravno iii nakon zadebljanog segmenta, te dermatocistida, širokih 2.5-4.5 μm, 0-3 segmentnih, sa zadebljanim vrhom od 6-12 μm, izraženo inkrustiranih; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris je obično dobro izražen, općenito je na voće ili malo na pelargonije, možda se slabom komponentom na cedrovinu, a okus je blag, slatkast, u listićima je blag do karakteristično pomalo trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane ružičasto-smećkasto, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, dosta snažna i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom s bukvom, hrastom ili kestenom, u toplijim područjima, voli vapnenasto ili blago glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, klobuku širokim 3-8 cm, s više ili manje sjajnom kožicom kada se ubere, crvene, bakrenocrvene, crveno-ljubičaste do narančasto-crvene boje, kratko narebranom rubu, žućkastim listićima kada su zreli, žutoj otrusini oko IVc i redovito bijelom stručku. Lako se zamijeni s vrstama s crvenkastim klobukom, blagim okusom i žutom otrusinom. Prepoznatljiv je poseban, blagi miris na voće, s jedva primjetnim notama na cedrovinu i blagi trpki okus, koji neće svi osjetiti. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama s izoliranim bodljama, te pileipelisom koji se sastoji od vrlo dugih i tankih inkrustiranih dermatocistida, od kojih neke mogu predstavljati primordijalne hife, iako su morfološki uglavnom nedovoljno izražene. Uglavnom raste ispod kestena, graba, bukve, a posebno hrasta, listopadnog i zimzelenog. Slične su Russula aurea f. axantha, koja se razlikuje po otrusini koja je na donjoj granici žute, te neizraženom mirisu i okusu, Russula lutensis, koja je također sa svijetlom otrusinom oko IIIc i pileipelisom bez inkrustacija, kremastosmeđa krasnica (Russula cremeoavellanea) s više ili manje crvenim klobukom, koja je bez izraženog okusa ili mirisa, žutocrvena krasnica (Russula rutila), koja je prepoznatljiva po ljutom okusu i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, te Russula pseudolaeta, koja se razlikuje se po općenito glatkom rubu klobuka, čak i u zrelosti, nedostatku mirisa, potpuno blagom okusu, sporama s bradavicama povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, dermatocistidama bez inkrustacija i otrusini oko IIId. Varijetet žumanjčane krasnice (Russula chamaeleontina var. ochrorosea), razlikuje se od tipične vrste po ružičasto-ljubičastom klobuku, djelomično prirasloj kožici klobuka i dermatocistidama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1111. str. Russula laeta Möl-ler & Jul. Schäff.