Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula cremeoavellanea Singer (GBIF ID 2551328)

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, više je ili manje pravilan, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, kasnije takav ostane barem na sredini, ostali dio je bez sjaja i baršunast, vinski crveno-ružičast, ružičasto-smeđ do djelomično bakrenosmeđ, međutim slabo zasićeno, sredina je gotovo uvijek izblijedjele oker ili maslinasto-oker boje, boje su ponekad izmiješane i teško razlučive, također može biti svijetlo ljubičasto-smeđ, više smeđ na rubu, nekad je limunastožut ili je čitava površina zagasito žuta ili s mjestimičnim zelenim nijansama, rub je tup i dugo vremena gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 4.5-7.5 cm visok i 1.3-1.9 cm debeo, valjkast do blago batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta, više je ili manje izraženo naboran, bijel, kasnije uočljivo posivi od vlage, rukovanjem postane sivo-smeđ.

Listići: Gusti, relativno su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, prilično su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, dosta su lomljivi, u mladosti su krem, zatim su žućkasti u zrelosti, ponekad su sa slabim narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.8-1 µm ponekad mjestimično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore kratke lance od 2-4 elementa, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 10-14.5 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 50-80 x 7-13,5 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa širokih 2-3 μm, te raspršenih primordijalnih hifa u snopovima, širokih samo 3-4 μm, s mogućim zadebljanjima do 4.8 μm, dok se rijetke  hife široke od 2-3 μm, vrlo duge u odnosu na debljinu, do 50 μm ili nešto više, s ponekad zadebljanim ili glavičastim krajevima, klasificiraju kao dermatocistide zbog svog djelomično zrnastog sadržaja; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti posivi zbog vlage, osobito u stručku; miris je slab, podsjeća na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje ružičasto, srednjeg intenziteta, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom, ali i crnogoričnim drvećem, osobito borom, na vapnenastom ili kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i kompaktnosti, diskretnoj polikromiji klobuka, s nijansama koje se kreću od gotovo ujednačene žuto-zelenkaste, ružičasto-ljubičaste, tamnosmeđe do duhanski smeđe boje, blagom okusu i mirisu mesa, koje lagano posivi zbog vlage, žutoj otrusini oko IVb-c, pileipelisu koji se sastoji od vrlo finih hifa i primordijalnih hifa širokih do 3-4 µm, te segmentima dermatocistida približno iste širine, ponekad sa zadebljanim vrhom. Osim promjenjive morfologije terminalnog segmenta, ove su dermatocistide prepoznatljive po umjereno refraktivnom sadržaju. Spore su srednje veličine s izoliranim bodljama, koje se ne razlikuju mnogo od onih uočenih kod nekoliko drugih krasnica, koje su više ili manje slične po vanjskom izgledu. Raste ispod breze, bora i sastojina lijeske, lipe i bukve. Treba napomenuti da se raspon varijabilnosti s jedne strane preklapa s Russula lateritia, koja se razlikuje po pileipelisu koji se sastoji samo od primordijalnih hifa, bez dermatocistida, pretežno vinskicrvenom pigmentu klobuka, te rastu ispod borova i breza.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1119. str. Russula cremeoavellanea Singer