Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula cessans A.Pearson (GBIF ID 2551378)

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, više je ili manje režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, dosta je promjenjivih boja, tipično je ružičasto-crven, vinskicrven, crveno-ljubičast, ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), crven, tamniji do crnkast na sredini kod veće zasićenosti, međutim općenito svjetliji, ružičast na rubu, rijetko je smeđ, na sredini može biti izblijeđen, oker ili čak maslinasto-oker, vrlo je rijetko maslinastozelen, gotovo ujednačeno ili mjestimično limunastožut, kremast, bakrenosmeđ, tamnoljubičast, kao kod postojane krasnice (Russula firmula) ili čak potpuno tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod smeđokože golubače (Russula integra), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat, ponekad je valovit, na kraju je blago narebran.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, uglavnom je blago batinast, malo je proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, na kraju posmeđi, trljanjem malo potamni.

Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, prirasli, dosta su račvasti ili anostomozirajući, lomljivi, svijetložuti, bez narančastog odsjaja.

Spore: Gotovo su kuglaste, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim prilično debelim grebenima koji tvore barem djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.6-10 x 5.6-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 10-12.5 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-95 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od uglavnom stanjenih ili zašiljenih hifa, širokih 3-5 μm, te tupih, višesegmentnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo do bjelkasto, kasnije postane lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, na kraju je ugodan na voće, a okus je blag, listići u mladosti mogu biti jedva primjetno ljutkasti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom obično je slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, ali i smrekom ili arišem, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Za ovu je jesensku vrstu možda prenaglašena karakteristika rasta ispod borova. Ova vrsta iz podsekcije Laricinae može se pojaviti krajem kolovoza, čak i u obalnim borovim šumama. Srednje je velika vrsta, s uglavnom glatkom i sjajnom kožicom klobuka, najčešće vinskicrvene boje, žućkastim listićima u zrelosti, otrusnom oko IVb, bijelim stručkom, blago promjenjivim mesom, blagom ili prolazno ljutkastom okusu u nezrelim listićima, neprimjetnom mirisu kod mladih primjeraka, a zatim jakim i ugodnim mirisom na voće tijekom truljenja. Raste ispod borova na pjeskovitom tlu. Pitanje boje je donekle drugačije, budući da je, unatoč dobro poznatom sklonosti prema vinskicrvenom pigmentu, ispitivanje velikog broja plodnih tijela otkrilo neočekivana svojstva. Ova polikromija činila se posebno očitom kod primjeraka kod kojih je, u kombinaciji s vrlo povoljnim godišnjim dobima, primjećena pojava cijelog niza primjeraka različitih boja, od crveno-ružičaste, crveno-ljubičaste, bakrenosmeđe, limunastožute sa zelenkastom sredinom, ujednačene maslinastozelene, djelomične ili potpune oker, sve do krem-smećkaste. Pronađeni su i smeđi primjerci, koji donekle podsjećaju na smeđokožu golubaču. Unatoč tom neočekivanom rasponu boja i drugih karakteristika, opisana je vrsta u normalnim uvjetima s prilično monotonim karakteristikama. Ta monotonija se odnosi i na spore, gotovo kuglaste, prilično velike i sa izraženim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, dok je slučaj pileipelisa donekle drugačiji, budući da se uz oblike s relativno kratkim i tupim vršnim segmentom nalaze i drugi s dugim zašiljenim hifama. Na kamenjaru u svijetlim obalnim šumama bora raste Tirenska krasnica (Russula tyrrhenica), koja je vrlo slična po vanjskom izgledu, a razlikuje se po slabo primjetnom ljutkastom okusu, svjetlijim listićima u zrelosti, boji otrusine IId-IIIa i mogućoj prisutnosti crveneno-ljubičaste nijanse na stručku. Mirisna krasnica (Russula odorata) se prepoznaje po nešto manjoj veličini i mesnatosti, rano narebranom rubu klobuka, žućenju i staništu ispod bjelogoričnog drveća.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1251. str. Russula cessans A. Pearson