Russula roseoaurantia - created on july 2003 in Sandefjord Midtåsen, Sandefjord, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA

Russula roseoaurantia Sarnari

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula roseoaurantia Sarnari (GBIF ID 3359902)

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Klobuk: 3-6.2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i blago ulegnut na sredini, površina je suha, kožica se guli na većem dijelu ili gotovo u potpunosti, rijetko do samo 1/2 promjera, suh i bez sjaja, crtast po suhom vremenu, ponekad je malo valovit, karakteristično je bijelo zrnast, ali granulacija nije uvijek vidljiva (koristiti ručno povećalo), grublja je na sredini, krem-oker do oker-narančast ili marelično narančast, često čitav izblijedi do bjelkastog tona, s tragovima ružičaste koji ostaju i na rubu, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti.

Stručak: 2-4.7 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više je ili manje batinast, uglavnom je proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, po vlažnom je vremenu blago sivkast.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, relativno su široki i trbušasti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su kremasti.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa sitnim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 10.5-14 μm, cheilocistide su rijetke, batinaste, s tupim vrhom, 52-70 x 9-11 μm, pileipelis se sastoji od više ili manje valjkastih do jasno, batinastih hifa, širokih 3.5-8 μm, te primordijalnim hifama skupljenim u čuperke, vrlo dugih, širokih 5-7 μm, s vrlo nejednakim segmentima, uglavnom kratkih, vršni segment je uglavnom naglo sužen i tup; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, bijelo, vrlo slabo mijenja boju; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane lagano ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakolom je pozitivna i brza, a listića sa sulfovanilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, malo promjenjivim bojama, od žuto-oker do marelično narančaste, rijetko je s ružičastim odsjajem oko ruba, kod djelomično depigmentiranih primjeraka, suhoj i baršunastoj kožici klobuka, uočljivo zrnastoj na sredini kod tipičnih primjeraka, bijelim listićima i stručku, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, koje pozitivno reagira s gvajakovom tinkturom, staništu u kontinentalnim šumama kestena ili bukve, na kiselom i manje ili više pjeskovitom tlu, velikim gotovo batinastim hifama pileipelisa, neuobičajenih za podsekciju Lilaceinae, te primordijalnim hifama, koje dugo strše s površine, širokim 4.5-6 µm. Međutim, važno je primijetiti varijabilnost veličine i morfologije ovih hifa. Spore su također promjenjive veličine, unatoč dosljednoj dekoraciji. Pripadnost podsekciji Lilaceinae određena je bjelinom listića, s otrusinom oko Ia-b, te suhom kožicom klobuka, prekrivenog bjelkastim granulama koje tvore nakupine primordijalnih, pigmentiranih hifa. Ova posljednja karakteristika je osnova za makroskopsko prepoznavanje gljive, zajedno sa svijetlo oker-narančastim nijansama. Međutim, čak ni uobičajeni albino oblici ne bi smjeli ostati neopaženi na terenu, ako se potvrdi prisutnost takvih bijelih granula na sredini klobuka (koje nisu uvijek jasno uočljive) i pozitivna reakcija s gvajakovom tinkturom. Vrste unutar podsekcije Lilaceinae lako se međusobno razlikuju, prvenstveno po osnovnoj boji klobuka. Među njima je otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), s klobukom više ili manje zasićene crvene boje i gotovo nepromjenjive boje na prerezu, Zvarova krasnica (Russula zvarae), prosječne veličine, robusnija i sa stručkom gotovo uvijek s ružičastom nijansom, lilasta krasnica (Russula lilacea), plavetna krasnica (Russula azurea) i plavkasta krasnica (Russula subazurea), s ružičasto-ljubičastim klobukom, više ili manje prošaranim smeđim ili maslinasto-sivim nijansama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1317. str. Russula roseoaurantia Sarnari