Russula lilacea - created on August 2023 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Marselisborg, Italy by Marco Floriani

LILASTA KRASNICA

Russula lilacea Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula lilacea Quél. (GBIF ID 2551379)

Etimologija: lilacea (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Brittlegill

Klobuk: 3.5-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i jasno ulegne na sredini, više je ili manje pupčast, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 2/3 promjera ili malo više, suh i bez sjaja, pahuljast, crtast ili uočljivo raspucan, osobito na rubu, ružičasto-ljubičast do plavkasto-ljubičast, na sredini je obično tamniji, ljubičast ili crno-ljubičast, vremenom izblijedi, ponekad u ružičasto-smeđu, smeđu ili svijetlosmeđu boju, ponekad je maslinastozelen, rijetko žuto-smeđ ili čitav žuto-zelen (Russula lilacea f. flavoviridis), rub je uočljivo narebran u starosti, ponekad je duboko rascijepljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-1.7 cm debeo, valjkast ili batinast, ponekad je malo sužen na dnu, a proširen na vrhu, ravan ili je malo zakrivljen, pun, srž je kasnije spužvasta, u starosti je šuplja, bijel, ponekad je s ružičastom nijansom na jednom dijelu.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s lamelulama, umjereno su široki, tanki, blago su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, često su račvasti, lomljivi, bijeli, u starosti su krem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1.2 µm, ponekad povezanim kratkim grebenima, amiloidne, 7-9 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-50 x 9-14 µm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 40-65 x 8-10.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3.5-4 μm, te vrlo dugih primordijalnih hifa, širokih 3.5-6 μm, podijeljenih brojnim tupim, podjednakih ili izraženo kratkih segmenata, od kojih su posljednji najbrojniji i karakteristični; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Umjereno je debelo, više je ili manje čvrsto u mladosti, zatim je mekano i lomljivo, bijelo, na prerezu je vrlo slabo promjenjivo, na kraju je žuto-smeđe; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, ali i bukvom ili hrastom, na kiselom, pjeskovito-glinenastom tlu, različite vlažnosti.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste ispod graba, ali i bukve, lipe, lijeske, hrasta ili breze. Prepoznatljiva je po skromnoj veličini i mesnatosti, potpuno sličnim kao kod vrsta iz sekcije Tenellae, od kojih se razlikuje po bijeloj otrusini i zrnatom, pahuljastom klobuku, što ukazuje na pileipelis s primordijalnim hifama. Druge prepoznatljive značajke uključuju rast na dobro dreniranom glinenasto-pjeskovitom tlu, klobuk ružičasto-ljubičaste, smeđe ili ponekad djelomično ili u potpunosti žuto-zelene boje, bijeli stručak, koji je često s karmin ružičastom nijansom, jedva promjenjivo meso, blagog okusa i neizraženog mirisa, srednje velike spore, s više ili manje izoliranim bodljama, te pileipelis s običnim hifama i primordijalnim hifama s postepeno suženim vrhovima. Ispod zimzelenih mediteranskih hrastova raste slična plavkasta krasnica (Russula subazurea), a ispod planinskog crnogoričnog drveća plavetna krasnica (Russula azurea), pri čemu je prva manja i lomljivija, sa sporama s gotovo mrežastim uzorkom, a druga je relativno robusna i mesnatija, s pileipelisom koji se sastoji od ogromnih batinastih hifa i krupnih primordijalnih hifa. Jasikina ljutica (Russula pelargonia) je ista po izgledu, lomljivosti i boji, a jasno se razlikuje po ljutom okusu mesa, mirisu na pelargonije, zatim na slane inćune tijekom truljenja, te glatkijoj, ako ne i uvijek sjajnoj površini klobuka. Kompleks opisane vrste također uključuje neke podvrste, forme ili varijetete čiji je značaj i danas kontroverzan. Singer opisuje podvrstu Russula retispora, koja se razlikuje od tipične vrste po donekle mrežastim sporama. Romagnesi je dao vlastito tumačenje podvrste, uvodeći kao daljnji element primordijalne hife koje su više tupe nego sužene, te boju klobuka koja je još više polikromna ili višebojna. Bresadola je spomenio Russula lilacea var. carnicolor, za koju Romagnesi navodi da ima maslinasto-smeđi klobuk s karmincrvenim rubom, slabo dekorirane spore i primordijalne hife široke do 5 pm. Blum smatra da je podvrsta Russula pseudolilacea sa suženim primordijalnim hifama, izraženijim bodljama na sporama i vrlo slabom rekcijom s gvajakovom tinkturom, a ustvari je samo spora.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1326. str. Russula lilacea Quél.