|
OTROVNOCRVENA KRASNICA
Russula emeticicolor Jul.Schäff.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula emeticicolor Jul.Schäff. (GBIF ID 7469932)
Etimologija: emetere (lat.) = povraćati + color (lat.) = boja. Po sličnosti s bojom paprene krasnice (Russula emetica). Klobuk: 3-6.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, valovit, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, malo je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je bez sjaja, sitno je pahuljast (koristiti povećalo), zasićene je crvene boje, tamniji na sredini, gdje može biti gotovo crnkast, na kraju izblijedi do ružičastih tonova ili je manje zasićene karmincrvene boje, kao kod sitne krasnice (Russula minutula), sušenjem tamni prema vinskicrvenim ili ružičastim tonovima, kao kod zvarove krasnice (Russula zvarae), rub je gladak, nekad je malo narebran u starosti. Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na donjem dijelu, srž je odmah spužvasta, kasnije je šuplja, fino je hrapav, malo je pahuljast ili ljuskav, osobito prema vrhu, bijel, ponekad je ružičasto-crven pri dnu, na bazi je oker-smećkast. Listići: Gusti, 11-12/cm na rubu klobuka, uglavnom su bez lamelula, široki 3-6 mm, tanki, blago su trbušasti u zrelosti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nisu račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su s krem odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa stožastim, izoliranim bradavicama ili bodljama visokim do 1 µm, rijetko povezanim kratkim grebenima u nisu koji povezuje 2-3 bradavice, amiloidne, 6.5-8.4 x 5.5-6.6 µm, bazidije su 4-sporne, 32-42 x 9-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 35-55 x 8-10 µm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, tupih ili blago suženih na vrhu, širokih 2-3.5 μm, prekrivenih snopovima dugih, suženih primordijalnih hifa, širokih do 5 μm; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b). Meso: Nekad tanko, a nekad deblje i čvršće, lomljivo, bijelo, na prerezu polako postane oker; miris nije izražen, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru s željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, ponekad je pozitivna i spora, a nekad negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom, na vapnenastom i kiselom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Napomena: Ova je graciozna vrsta iz podsekcije Lilaceinae prepoznatljiva po svojoj maloj, ponekad minijaturnoj veličini, klobuku bez sjaja, dekoriranom pahuljama koje tvore tanki čuperci inkrustiranih, primordijalnih hifa, crvene boje trešnje, koja više ili manje izblijedi u ružičastu, vrlo svijetlim listićima, brašnjavom stručku, potpuno bijelom ili s crvenom nijansom na donjoj polovici, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, staništu u hladnim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bukve, malim sporama s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od tankih primordijalnih hifa, više ili manje suženih. Vjerojatno ne raste u mediteranskom području. Čini se da je slabo definirana reakcija s gvajakovom tinkturom, koja može biti pozitivna i brza, ali je uglavnom naknadna i slaba. Među sličnim vrstama, sitna krasnica je prepoznatljiva po općenito vitkom obliku, uvijek prisutnom mirisu mesa na ružmarin i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, lilasta krasnica (Russula lilacea) je promjenjivijih boja, uglavnom ružičasto-ljubičasta ili djelomično smećkasta, vrlo rijetko žuto-zelena na sredini.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1311. str. Russula emeticolor (Jul. Schäff.) Singer
Prirodoslovni muzej - Split
