|
ŽUTOSPORNA KRASNICA
Russula flavispora Romagn.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula flavispora Romagn. (GBIF ID 2551314)
Etimologija: flavus (lat.) = žut, zlatnožut + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji otrusine. Klobuk: 5-10.5 cm, isprva je često kuglast, kasnije je konveksan do raširen i ljevkasto udubljen na sredini, pupčast, režnjast, kožica je suha, samo se kratko guli, isprva je suha i blago baršunasta, kasnije je glatka, u mladosti je gotovo čisto bijel, ubrzo je bjelkast, krem ili oker-smećkast, mjestimično sa sa više ili manje širokim krem-oker mrljama, na kraju je sivkasto-oker, rub je kratko podvijen, ubrzo se izravna, oštar, često je valovit, nije narebran. Stručak: 3-4 cm visok i 2.5-4 cm debeo, valjkast, robustan, uvijek je kraći od širine klobuka, često je sužen na bazi, kasnije je često ispucan, gladak, bijel, hrđastosmeđ na vrhu, na vrhu može biti sa sivo-zelenkastim pojasom, u starosti ili trljanjem posmeđi. Listići: Relativno su razmaknuti, 4-6 mm široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti prema stručku, lomljivi, isprva su bjelkasti, kasnije su krem-oker i na kraju žućkasti, osušeni su tamno narančasto-smeđi. Spore: Široko eliptične do jajolike, s izoliranim, tupim, stožastim bradavicama, rijetko povezanim kratkim grebenima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-8.6 x 5.5-6.8 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 9-11 µm, s brojnim je cheilocistidama, više ili manje su valjkaste do batinaste, sa zrnatim sadržajem, ponekad su zakrivljene, na vrhu su tupe ili završavaju suženim vratom, 70-140 × 6-8 µm, kožica je formirana od vrlo dugih i tankih dlačica širokih 1.5-3.5 μm i brojnih, valjkastih i vrlo dugih dermatocistida bez segmenata, sa dobro uočljivim su zrnatim sadržajem, širokih su 2.5-6 µm; otrusina je svijetložuta (oko IVb). Meso: Debelo, žilavo, lomljivo, bjelkasto, na prerezu nakon duljeg izlaganja zraku postane lagano oker; miris je intenzivan i složen, neugodan na ribu s voćnim notama, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom polako posmeđi, reakcija s gvajakolom je snažna i brza, a mesa i listića sa amonijakom negativna. Stanište: Raste u jesen, od lipnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na toplijim staništima, na glinenastom i blago vapnenastom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Među drugim vrstama iz sekcije Lactarioides se identificira po žutoj otrusini, ljutom okusu, koji je jednakog intenziteta i u listićima i u stručku, te neobičnom mirisu, vrlo složenom i teškom odredivom (mješavina ribe, kuhanog bilja i drugih komponenti koje je tesko odrediti). Romagnesi navodi da je miris sličan kao kod rebraste krasnice (Russula pectinata) ili modrolisne krasnice (Russula delica), s voćnim notama u prvom planu. Dekoracija spora pokazuje određenu nestabilnost, varirajući od tipa s izoliranim bradavicama do jasno grebenastog, u svakom slučaju nemaju mrežasti uzorak. Sivo-zelenkasti pigment može se pojaviti na listićima i u gornjem dijelu stručka, barem kod osušenih primjeraka. Ova osobina, jednom kada se pokaže uočljivom, postaje jedinstvena karakteristika za skupinu delica-chloroides, što potvrđuje jedinstvo i homogenost sekcije. Ništa slično nije uoceno kod lažne modrolisne krasnice (Russula pallidospora), koja, unatoč krem otrusini, ostavlja dojam da je takson najotuđeniji od izvorne sekcije Lactarioides. Makroskopski je slična s drugim vrstama iz sekcije Lactarioides, osobito sa zelenkastom krasnicom (Russula chloroides), od kojih se makroskopski razlikuje praktički samo po žućkastoj boji listića (zbog žute otrusine), te po najintenzivnijem, nepodnošljivo ljutom okusu. Slična je lažna modrolisna krasnica, koja se razlikuje po prilično karakterističnim narančastim odsjajem listića, blagom okusu i ugodnom voćnom mirisu, a podsjeća i na modrolisnu krasnicu, od koje se razlikuje po krem oker do žućkastim listićima. Također, ima mnogo tamniju otrusinu od svih drugih ljevkastih krasnica.
Prirodoslovni muzej - Split
