![]() |
MANIEROVA PEČURKA
Agaricus menieri Bon
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus menieri Bon (GBIF ID 5455280)
Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi. Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska. Stručak: 5-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, donji je dio obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je uzdignut, kasnije može biti i viseći, ako se protrlja požuti. Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi. Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa. Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen. Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane svijetložuto, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju. Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum). Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.
DNA sekvenca: