![]() |
![]() |
UPADLJIVA KRASNICA
Russula insignis Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula insignis Quél. (GBIF ID 2551584)
Etimologija: insignis (lat.) = izuzetna, upadljiva, istaknuta. Po prepoznatljivom izgledu. Klobuk: 3.5-9 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se lako guli, ljepljiv, sjajan, nakon nekoliko sati od sakupljanja je neproziran, sa tamnijim je crticama od osnove, kremast, oker, smeđ, siv do sivo-smeđ, tamniji ili svjetliji na sredini, može biti sa hrđastosmeđim mrljama, rub je tanak duboko je narebran, u žlijebovima je sa uvijek vidljivim ostacima žutog ovoja izraženim u obliku ljuskica. Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, blago je proširen na vrhu, prvo je komorasto šupalj, u starosti je šupalj, bjelkast, provodnjen je sivkast i žućkast na donjoj četvrtini, bazalni je micelij zgusnut u tanke žućkaste rizoide. Listići: Gusti, široki su 5-9 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, više su ili manje usko prirasli, često su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su kremasti, oštrica je na kraju hrđastosmeđa. Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.5-8.2 x 5.5-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-48 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, široke do 10-11 μm, ovoj na stručku se sastoji od nakupina hifa koje se razlikuju po morfologiji terminalnog segmenta: a) inkrustirane hife, od rijetkih do više ili manje oštrih, primordijalnih hifa, koje su netipično umjereno otporne na kiseline, b) inkrustirane hife pravilnije širine, oko 4-5 μm, sa zaobljenim krajevima, c) hife sa srednjom morfološkom karakterizacijom, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.5-6 μm, te sporadičnim gotovo zašiljenim hifama, širokih 5-7.5 μm, prekrivenih vrlo finom žutom granulacijom koja tvori inkrustaciju, kao i rijetkim i slabo diferenciranim tankim, igličastim dermatocistidama, koje se lako zamijene s inkrustiranim hifama ovojaa, koje takoder sadrže raspršenu sivkastu granulaciju; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b). Meso: Čvrsto, bijelo, sa sivo-smeđim mrljama u stručku; miriše slabo na voće ili je ponekad neugodan, a okus je blag u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, s gvajakovom tinkturom lagano i srednje intenzivno zeleno-plavo, s fenolanilinom vinskicrveno, dok kožica na dnu stručka sa KOH ili amonijakom izraženo crveni. Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, ali i listopadnim hrastovima, na glinenasto-silikatnom ili vapnenastom tlu, čak i kamentom i slabo vlažnom tlu, često u mediteranskom području. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Često raste u mediteranskom području, na toplim, suhim mjestima, osobito ispod hrasta crnike, međutim sposobna se razvijati s jednakom lakoćom u šumskim područjima i na ruderalnim ili urbanim područjima, povezana s raznim bjelogoričnim drvećem (prvenstveno hrastovima). Ova vrsta dijeli isti opći izgled i karakteristike kao i vrste iz serije Pectinata, a razlikuje se po ovoju, koji je izražen u obliku žućkaste naslage u podnožju stručka i kao minimalno, istobojnim ljuskicama u žlijebovima ruba klobuka (koristiti ručno povećalo). Ova karakteristika, prisutna na početku kod nezrelih primjeraka, stoga ne ukazuje na promjenu boje mesa, kako se pogrešno tumači u nekim mikološkim radovima. Bazalni micelij, sam po sebi žut, može pokazivati znakove stvaranja tankih rizoida, koji u dodiru sa KOH trenutno pocrvene. Sličan rezultat, iako manjeg intenziteta, dobiva se i s amonijakom.
DNA sekvenca: