SIVOZELENA ŠTITARKA

Lepiota griseovirens Maire

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 2535466): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota

Etimologija: griseus (lat.) = sivo + viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini; sivo-zelenkast, čehav, čehice se razlažu od sredine prema rubu, sredina je obično zeleno-smeđa do crno-smeđa.

Stručak: Valjkast, obično je blago zakrivljen, više je ili manje vlaknasto-čehast, s crvenkastim micelijem na bazi; oker-smeđ, zeleno-smeđ, siv do sivo-zelenkast.

Listići: Slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, (6.3) 6.5 - 7.5 (8) x (3.4) 3.5 - 3.9 (4.1) µm, Q = (1.6) 1.8 - 2 (2.1), N = 26, Me = 7.1 x 3.7, Qe = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, bjelkasto, u klobuku je okerasto-sivo, u donjem dijelu stručka je svijetlocrveno; miris nije izražen ili je malo neugodan na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati, jer i sama proba može uzrokovati oštećenjem organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima i vrtovima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, jer sadrži amatoksine, kao kod mesnatocrvenkaste štitarke (Lepiota helveola). Ne sakupljajte male sunčanice, jer je među njima dosta smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Crvena boja mesa unutar donjeg dijela stručka glavna je karakteristika po kojoj se razlikuje od drugih sličnih štitarki. Najsličnije su vrste Lepiota echinella i kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), koje nemaju crvenu boju mesa u donjem dijelu stručka.

DNA sekvenca: prikaži