LAŽNA LISIČICA

Hygrophoropsis aurantiaca (Wulfen) Maire

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 2525710): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Boletales / Porodica: Hygrophoropsidaceae / Rod: Hygrophoropsis

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančaste boje. Po boji.

Engleski naziv: False Chanterelle

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, u mladosti je ispupčen, poslije je lijevkast, suh; oker-smeđ, narančast, blijedocrven ili narančasto-crven, fino je baršunast, rub je najprije pravilan i podvijen, kasnije je uzdignut i nepravilno valovit.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, vitak, valjkast, šupalj, žilav, na donjem je dijelu sužen, donekle je zakrivljen, uglavnom je šupalj; žuto-narančast je ili narančasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, uski, spuštaju se po stručku, jako su anostomozirajući, račvasti, lako se odvajaju od mesa za razliku od lisičica čije su letvice čvrsto pričvršćene za meso klobuka; najprije su žuti, kasnije su nešto tamnije žuto-narančaste boje od klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, (5.1) 5.5 - 6.4 (7.2) × (3.2) 3.4 - 3.9 (4.5) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 5.9 × 3.6 µm, Qe = 1.6; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tanko, mekano, vlaknasto, elastično, žilavo, spužvasto, bjelkasto, krem, žuto do žuto-narančasto; miris je malo kiselakst, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće u crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na sloju iglica, a ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, najčešće smreke i bora, nešto se rjeđe pronađe i na bjelogoričnom drveću; nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako ima dosta prijava potvrđene jestivosti, ipak se smatra otrovnom vrstom jer u većim količinama može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme. Između ostalih toksina, sadrži visoke razine šećernog alkohola arabitola. Pojedini primjerci imaju pljesnivi okus, ali su uglavnom bezopasni u malim količinama. Osjetljivi bi je ljudi trebali izbjegavati. Gljiva je sve do 1999. godine opisivana kao jestiva vrsta slabije kvalitete. Fries ju je opisao kao otrovnu još 1821. godine.

Ljekovitost:  Znanstvene su studije pokezale da gljiva sadrži bioaktivne tvari ergosterol peroksid i ergosterol kojhi imaju protuupalna, antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva koja mogu igrati veliku ulogu u prevenciji i liječenju raznih vrsta raka (dojke, želuca, jetre, debelog crijeva, pluća i grlića maternice). Farmakološka svojstva gljiva povezana su s prisutnošću kemijskih spojeva poput fenola, terpena, steroida, polisaharida i proteina. (National Library of Medicine. 2024. A New Method for the Isolation of Ergosterol and Peroxyergosterol as Active Compounds of Hygrophoropsis aurantiaca and in Vitro Antiproliferative Activity of Isolated Ergosterol Peroxide)

Napomena: Bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius) je svjetlije žute boje, umjesto listića ima niske široke letvice koje su na hrptu povezane poprečnim mostićima. Slična zavodljiva lisičica (Omphalotus olearius) je otrovna vrsta, ima mnogo više anostomozirajuće listiće, spuštaju se po stručku i raste na bjelogoričnom drveću. Svatko tko bi ovu gljivu mogao zamijeniti s lisičicama trebao bi isprobati test okusa. Opisana vrsta ima blag okus, dok je on kod pravih lisičica često papreno-ljut i obično imaju tvrdo meso. Kad se klobuk stisne prstima, osjeti se samo meko, tanko i vodenasto meso.

DNA sekvenca: prikaži