 |
 |
 | ||
OBIČNA UŠKA
Otidea bufonia (Pers.) Boud.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2593792): Carstvo: Fungi / Koljeno: Ascomycota / Razred: Pezizomycetes / Red: Pezizales / Porodica: Otideaceae / Rod: Otidea
Engleski naziv: Toad's Ear
Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko i 3-6 cm visoko, u obliku je rascijepljene šalice ili uha, na jednoj je strani rascijepljeno, vrlo je nepravilno i dugo je vremena s uvrnutim rubovima; unutarnja je himenijalna površina glatka, maslinasto-smeđa, cimetastosmeđa, crveo-smeđa ili tamnosmeđa, sitno je bradavičava i jako naborana; vanjska je strana najprije oker, kasnije je smeđa, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosmeđa.
Stručak: Kratak, bjelkast, sužava se prema vrhu.
Spore: Vretenaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 13-15.7 x 6.1-7.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.
Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, lomljivo; miriše slabo na brašno, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, osobito ispod hrastova ili smreka, na vlažnom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.
Napomena: Za sličnu se vrstu Otidea grandis navodi da je himenijalna površina žuto-oker i da je kratki stručak prekriven bijelim maljama. Po izgledu plodnog tijela je slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je nešto manja te ima veće spore (16-19 x 9-11 µm), račvaste parafize su joj račvaste i jako zakrivljene na vrhu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1718. Obična uška (Otidea bufonia (Pers.: Fr.) Boudier), Sinonim: Otidea grandis Pers. ss. Boud.
Prirodoslovni muzej - Split
