REBRASTA REBRAŠICA
Helvella costifera Nannf.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2594734): Carstvo: Fungi / Koljeno: Ascomycota / Razred: Pezizomycetes / Red: Pezizales / Porodica: Helvellaceae / Rod: Helvella
Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm visoko i široko, ima oblik pehara, plitke zdjelice ili je školjkasto, pod starost je rub valovit i raspucan; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivo-oker, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana slične boje ili je ponešto svjetlija i poslije pahuljasta.
Stručak: Prema dolje se sužava i prelazi u šiljati stalak, uzdužno je rebrast, a rebra su zaobljena i završavaju na bazi, bjelkast je ili žuto-smeđ.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom velikom uljnom kapljom, 14.5-20 x 9.5-12.5 µm; mješinice su valjkaste, 250-300 µm duge i 12-14 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na vrhu zadebljane te 3-5 µm debele; otrusina je bijela, bezbojna.
Meso: Elastično, bijelo ili bjelkasto; miris je ugodan, a okus blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma, voli vapnenasto tlo.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako neki autori navode da je jestiva vrsta ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer sve vrste iz ovog roda često sadrže toksin giromitrin.
Napomena: U literaturi postoji veliko neslaganje autora oko istinske determinacije rebraste rebrašice, čiji se opis poklapao s opisom biserne pločarice (Discina ancilis). Rebrasta je rebrašica zbog navedene sličnosti imenovana kao Helvella costifera, što se posve podudara s našim opisom. Često se brka s jestivom proljetnom rebrašicom (Helvella acetabulum).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1709. Rebrasta rebrašica (Paxina costifera (Nannf.) Stangl)