 |
|
|
Chlorociboria aeruginascens - created on September 2020 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani |
 |
 |
|
PLAVOZELENKASTA VRETENICA
Chlorociboria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.Ramamurthi, Korf & L.R.Batra
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 8411734): Carstvo: Fungi / Koljeno: Ascomycota / Razred: Leotiomycetes / Red: Helotiales / Porodica: Chlorociboriaceae / Rod: Chlorociboria
Etimologija: aerug (lat.) = plavo-zeleno, zeleno + ascens (lat.) = postajati. Postajati plavo-zelen ili zelen. Po boji.
Engleski naziv: Green Elfcup
Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, oblika čaše sa stalkom, a poslije poprimi oblik zdjelice ili je zaravnan te često nepravilno iskrivljen; gornja je himenijalna površina glatka, plavo-zelena, a pod starost može biti žuto pjegava, vanjska je strana svjetlija i na kraju postane sitno maljava.
Stručak: Kratak, 0.5-1.5 mm dug, često pahuljičast, zelenkast.
Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, s 2 kaplje, 5-10 x 1-2 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.
Meso: Tanko, zelenkasto-bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta i bukve; izaziva zelenu trulež drva.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po plavo-zelenoj boji plodnog tijela. Osim toga, stanište (stablo bez kore) na kojemu raste znakovito je plavo-zeleno kao i plodno tijelo. Inače, micelij oboji drvo u zeleno s bojom ksilindeinom čak i prije nego se razviju plodna tijela, a drvo obojeno na ovaj način je vrlo otporno na svjetlost.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Chlorosplenium aeruginascens (Nyl.) Karst.
Prirodoslovni muzej - Split
