TAMNORUBNI SMETIŠTAR
Panaeolus subbalteatus (Berk. & Broome) Sacc.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2526740): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Bolbitiaceae / Rod: Panaeolus
Engleski naziv: Banded Mottlegill
Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; svijetlosmeđ je ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu kremast, vodenast, izbljeđuje od sredine, rub je tamnosmeđ.
Stručak: 3-7 (10) cm visok i 2-5 (6) cm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, elastičan, gladak, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; svijetlosmeđ je ili crvenkasto-smeđ, pri vrhu je sitno maljav, prema bazi je bijelo ili bjelkasto-modrikasto baršunast što je obično znak da sadrži psilocibin.
Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli; najprije su svijetlosmeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do crni, oštrica je bijela i resasta, često su mjestimično sa bjelkastim ili smeđim mrljama.
Spore: Eliptične, limunaste, glatke, s debelim stijenkama, 11-16 x 7.5-9 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je neugodan na svježe brašno, osušeno je slano.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, na pognojenom travnatom tlu, kompostu, po vrtovima, travnjacima, parkovima, livadama i na istrunuloj travi.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin u različitim količinama, 0,08-0,7% psilocibina i 0,05-0,46% baeocistina suhe tvari. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. S druge strane, komercijalno dostupni uzgojeni oblici iz SAD-a sadržavali su 0,16-0,65% psilocibina. Njihovo uživanje je zakonski kažnjivo u mnogim zemljama. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Opasna trovanja ovom gljivom nisu poznata.
Napomena: Ova se vrsta smetištara u nekim zemljama uzgaja zbog znatnog sadržaja halucinogenih tvari. U miceliju se nalaze male kvržice poput sklerocija, plavkasto-zelene boje. Ovo je jedini smetištar koji raste busenasto pa se lako prepozna.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 190. Tamnorubni smetištar (Panaeolus subbalteatus (Berk. & Br.) Sacc.), Sinonim: Panaeolus cinctulus Bolt.