Postia ceriflua - created in Norway by Rune Solvang |
|
SITNA MALOPORKA
Postia ceriflua (Berk. & M.A.Curtis) Jülich
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 5245328): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Polyporales / Porodica: Dacryobolaceae / Rod: Postia
Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, 4-7 cm promjera od supstrata i 2-6 mm debelo, sjedeće, tanko, usko je pričvršćeno, lateralno; bijelo, sivkasto, krem-žuto do okerasto, pjegavo, glatko, rub je tanak, podvijen, valovit, lako se iskrivi.
Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm2, rubovi su tanki, nazubljeni; bijele su ili žućkaste; cjevčice su tanke, 2.5-3.5 mm duge.
Spore: Kuglaste do valjkaste, glatke, prozirne, 3.7–4.8 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, do 2 mm debelo, vlaknasto, žilavo do kruto, lomljivo kada je suho, tanko, bijelo, bez crne linije između sloja cjevčica i trame; miris nije izražen, a okus je gorak.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (u poodmaklom stupnju razgradnje) različitih vrsta crnogoričnog, a vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi šumskog bora, smreke i jele, na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Karakteristična je po staništu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i gorkom okusu mesa.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sitna maloporka (Oligoporus cerifluus (Berk. et M.A.Curtis) Ryvarden et Gilb.)