 |
SJEVERNJAČKA RUPIČARKA
Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2542720): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Polyporales / Porodica: Fomitopsidaceae / Rod: Climacocystis
Etimologija: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.
Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkaste je do svijetložućkasto-smećkaste boje.
Rupice/cjevčice: Sitne, višekutno-jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste boje; cjevčice su 0.5-1 cm duge.
Spore: Eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.
Napomena: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1245. Sjevernjačka rupičarka (Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar), Sinonim: Spongipelis borealis Fr.
Prirodoslovni muzej - Split
