 |
 |
 |
 | ||
 |
 |
 | ||
CRVENI HRAPAVAC (TURČIN)
Leccinum aurantiacum (Bull.) Gray
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2524513): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Boletales / Porodica: Boletaceae / Rod: Leccinum
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinum
Engleski naziv: Orange Bolete
Klobuk: 4-19 (22) cm širok, u mladosti je kuglast, zatvoren i spojen sa stručkom, kasnije je polukružan i dosta pravilan, kožica strši preko ruba i u starosti, po vlažnom je vremenu malo mazav; narančast, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sitno je baršunast, rub je s resastim ostacima ovoja.
Stručak: 8-20 x 1-2.5 cm, vrlo je dug, pun, prema dnu se lagano zadebljava, tvrd; u mladosti je bjelkast, kasnije je prekriven žuto-smeđim do narančasto-smećkastim čehicama po kojima se nepogrešivo prepoznaje, nisu crnkaste kao kod opekastog turčina (Leccinum versipelle), na pritisak najprije postane lagano crvenkast, kasnije sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili zeleno-plav, osobito na dnu.
Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, bjelkaste, kasnije su sive do žuto-maslinaste; cjevčice su vrlo duge, slobodne, bjelkaste, lako se uklanjaju.
Spore: Vretenaste do eliptične, (11) 11.3 - 13.3 (14.2) × (2.9) 3.2 - 3.9 (4.5) µm, Q = (2.7) 3 - 3.8 (4.3), N = 120, Me = 12.3 × 3.6 µm, Qe = 3.5; otrusina je oker-smeđa do maslinasto-smeđa.
Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu je prvo crvenkasto, zatim sivo-ljubičasto, modro ili crno, pri kuhanju dosta pocrni; miris je ugodan na gljive, a okus blag.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni, dok s fenolom najprije postane purpurno-ljubičasto pa zatim poprimi čokoladnosmeđu boju.
Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom ili jasikom (Populus tremula), voli vapnenasto tlo.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ne smeta što meso na prerezu mijenja boju. Puno je boljeg okusa nego brezov djed (Leccinum scabrum). Konzumiran sirov uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.
Napomena: Smrčin turčin (Leccinum piceinum) i smrekov turčin (Leccinum vulpinum) su skoro iste vrste, a rastu po crnogoričnim šumama (ispod jele ili bora). Crveni hrapavac se nekada može zamijeniti opekastim turčinom, kojemu je stručak prekriven crnim čehama, a klobuk je svjetliji, žućkasto-narančast. Crveni hrapavac ima kestenjasti klobuk. Sve spomenute vrste su jestive.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1127. Crveni hrapavac (turčin) (Leccinum aurantiacum (Bull. ex Fr.) S.F.Gray), Sinonimi: Boletus aurantiacus Bulliard, Boletus rufus Schff., Krombholziella aurantiaca (Bull.) R.Mre.; 1129. Hrastov turčin (Leccinum quercinum (Pilat) Green et Watling), Sinonim: Krombholziella quercina (Pil.) Sutara; 1142. Varljivi djed (Leccinum decipiens (Sung.) Pilat et Dermek)
Prirodoslovni muzej - Split
