![]() |
![]() | ![]() |
BRAŠNJAVONOGA KRASNICA
Russula farinipes Romell
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula farinipes Romell (GBIF ID 2551611)
Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka. Engleski naziv: Floury Brittlegill Klobuk: 3.5-8.7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, pupčast, nepravilan ili režnjast, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno ljuskav do bradavičav, hrapav, kožica je prirasla i teško se guli, ujednačene je oker boje, često je sa smećkastim mrljama u starosti, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat, zakrivljen, manje je ili više narebran. Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast, na bazi je više ili manje zašiljen i zakrivljen, nije proširen na vrhu, pun, u starosti je komorasto šupalj, bjelkast, kasnije je okerast, na vrhu je uglavnom sitno pahuljast, u starosti je sa smeđim pjegama, ponekad je odmah na početku žut na bazi, a kasnije je hrđastosmeđ, trljanjem postane oker. Listići: Dosta su razmaknuti, uski, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često izgledaju voštano, nisu jako lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti, bijeli, zatim su krem, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice. Spore: Široko su eliptične, rjeđe su kuglaste, sa niskim, šiljastim, stožastim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.4-8 x 5.8-6.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 7-11 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, duge i uske, široke su 8-11 μm, caulocistide su s djelomično zlatnožutim sadržajem, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 3-5 μm, te brojnih jednosegmentnih dermatocistida, relativno velikih, s trbuhom širokim od 6-11 μm, račvastim, često sa 1-2 suženja prije vršnog produžetka (cromushrooms: (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia). Meso: Čvrsto, blago je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je vrlo ljut. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakolom i KOH je negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, uglavnom na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Napomena: Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, klobuk je prilično ujednačene oker boje, rub je tanak i narebran, listići se spuštaju po stručku, po vlažnom vremenu izlučuju bjelkaste vodenaste kapljice, meso je umjereno elastično, miris je ugodan na voće, a okus je jako ljut. Reakcija mesa na gvajakovu tinkturu je negativna, otrusina je bijela. Prisutnost zlatnožutog pigmenta u caulocistidama može obojiti bazu stručka u oker. Ova vrsta je dobro karakterizirana čak i mikroskopski, zbog svojih malih, fino šiljasto dekriranih spora i ogromnih, vretenastih ili višestruko suženih dermatocistida, po kojima se razlikuje od vrsta iz podsekcije Foetentinae. Slična zaobiđena krasnica (Russula praetervisa) razlikuje se po pretežno oker-smeđem ili sivo-smeđem klobuku, krem otrusini, nedostatku ljutine mesa i neugodnom mirisu na ribu ili gumu. Po mirisu se razlikuje od rebraste krasnice (Russula pectinata), dok se sestrinska krasnica (Russula sororia) i kamember krasnica (Russula amoenolens) prepoznaju prvenstveno po svojim vrlo tamnim bojama, od smeđe do sive. Po bijeloj otrusini i jako ljutom okusu je slična žučna krasnica (Russula fellea), kojoj meso slabo reagira sa gvajakovom tinkturom, klobuk je oker, nešto je većih dimenzija, rub klobuka je gladak i samo blago narebran, a reakcija sa FeSO4 je negativna. Žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca) je prepoznatljiva po glatkom rubu klobuka, koji je malo ili nimalo narebran, odsutnosti mirisa i jedva primjetnom ljutom okusu. Sunčana krasnica (Russula solaris) raste isključivo ispod bukve, a prepoznatljiva je po prekrasnom žutom ili djelomično narančastom klobuku, tankom i lomljivom mesu, otrusini koja je na granici između krem i oker, te neobičnom mirisu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 860. Brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes Romell ap. Britz.)