Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek

GORSKA PAPRENA KRASNICA

Russula silvestris (Singer) Reumaux

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula silvestris (Singer) Reumaux (GBIF ID 2551252)

Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.

Engleski naziv: Woodland Brittlegill

Klobuk: 2.5-5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i ulegnut na sredini, kožica se gotovo potpuno guli, gladak i sjajan kada se ubere, zatim je bez sjaja, lijepe je čiste crvene do ružičasto-crvene boje, kasnije više ili manje izblijedi, ponekad je krem-žućkast na sredini, rijetko je djelomično ili potpuno bjelkast, rub je gladak, kasnije je narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, batinasto zadebljan u mladosti, zatim je valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, naboran, svilenkast i sjajan, bijel, rukovanjem malo potamni.

Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, najširi su uz rub klobuka gdje su široki oko 5 mm, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je cjelovita i iste boje, bijeli, u zrelosti su kremasto-sivkasti ili sa sivkasto-plavkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s velikim, stožastim bradavicama visokim 1-1.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7.2-9.8 x 6.2-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-12 μm, cheilocistide su tupe ili s vršnim produžetkom, približno su iste debljine, pileipelis se sastoji od tankih, jednosegmentnih hifa, širokih 2-4 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, 0-1-segmentnih, širokih 7-9 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Umjerene je debljine, veoma je lomljivo i lagano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo, sušenjem lagano požuti; miris je ugodan na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je umjereno ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (--), a meso i površina stručka s formalinom postanu ružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa kestenom ili hrastom, ali i borom, u mahovinama Leucobryum glaucum i Polytrichum formosum, na vapnenastom, manje ili više kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u većim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Karakteristična je po staništu na suhim pjeskovitim mjestima ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično u jastučićima mahovina Leucobryum i Polytrichum, često blizu starih, trulih panjeva. Međutim, ne može se isključiti ni rast u vlažnim jelovim šumama na vapnenastom tlu. Mala je gljiva sa crvenim klobukom, koji više ili manje izbijeli, rub je narebran, kožica je sjajna, gotovo u potpunosti se guli, listići su bijeli, kasnije su relativno razmaknuti, oštrica je glatka, stručak je bijel i svilenkast, meso sušenjem polako žuti, gotovo uopće ne reagira na gvajakovu tinkturu, okus je ljut, a miris na kokos. Osim nešto manje veličine, spore su istog tipa kao kod paprene krasnice, a sličnost je jednako uočljiva i kod pileipelisa koji se sastoji od višesegmentnih dermatocistida sa kratkim segmentima. Vrlo su slične Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja ima nešto manje razmaknute listiće, pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturom i manje, fino dekorirane spore, paprena krasnica, koja je većih dimenzija, mesnatija, vitkija, listići su sa žućkastim odsjajem i raste u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum), brezova paprena krasnica (Russula betularum), koja raste i u vlažnim područjima bogatim brezama, ima vrlo lomljivi klobuk, od crveno-ružičaste do bjelkaste boje (nikada čiste crvene), a oštrica listića je ponekad erodirana, te crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), koja je najsličnija, a raste u šumama hrasta, meso je na prerezu dugo vremena bijelo, a zatim posivi ili pocrni zbog upijanja vode, a spore su manje i fino dekorirane, te podsjećaju na liniju Mairei, a ne Emetica.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 833. Gorska paprena krasnica (Russula emetica var. silvestris Sing.), Sinonim: Russula emetica var. longipes Singer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 559. str., Russula silvestris (Singer) Reumaux

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.