Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula betularum Hora (GBIF ID 2551413)

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 2-5.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, ubrzo se raširi i jasno ulegne na sredini, ponekad je režnjast, kožica se gotovo u potpunosti guli, gladak i sjajan po vlažnom vremenu, neproziran i fino crtast kada se osuši, obično je pastelno svijetloružičast, malo je tamniji na sredini, ali intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, kasnije često izblijedi i postane djelomično ili potpuno bjelkast, mjestimično je kremast, također može biti crveno-ružičast, ružičasto-ljubičast ili ljubičast, te s tamnijim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, vitak, ubrzo postane lomljiv, valjkast, ponekad je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim se ispod kore stvrdnjava u sivo-smeđe grudvice, bijel, provodnjeno je s blagim sivkastim odsjajem, jednako malo potamni kada se protrlja.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, široki su do 6 mm, tanki, malo su trbušasti, nisu račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka ili sitno nazubljena, bjelkasti, često su s krem odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 8.8-11 x 7.3-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-56 x 11-15 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-120 x 8-13 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2.5-3.5 μm, tupa, te dermatocistida različitog oblika, od kratko batinastih do izduženo valjkastih, bez vršnog su produžetka, sa 0-1 segmenta, široke su 5.5-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tanko, u klobuku je debljine 4-5 mm, lomljivo, bijelo, provodnjeno je lagano sivkasto; miris je slab na voće, u dnu stručka je s citrusnim notama, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto, a sa gvalakovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s brezom, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama smreke, nekad ispod pojedinačnih breza u crnogoričnim šumama ili po močvarama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali nije strogo povezana s njom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mnogo je češća vrsta u sjevernoj Europi nego kod nas, raste u močvarnim područjima ispod breze i na tresetištima, ali se pronađe i u planinskim područjima ispod smreke. Prepoznatljiva je po nakošenim rastu, osrednjoj veličini i mesnatosti, svijetloružičastom klobuku, koji je ponekad s karmincrvenim ili ljubičastim nijansama (čak i maslinasto-smeđim), nerijetko je potpuno izblijeđen, kožica klobuka se gotovo u potpunosti guli, listići su razmaknuti, oštrica je općenito sitno nazubljena, otrusina je bijela, reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba, okus je ljut, a miris slab. Mikroskopski je karakteristična po velikim bradavičavim sporama, koje su s barem djelomičnim mrežastim uzorkom, čija tipologija dosta podsjeća na liniju Emetica. Moguće su zabune s malim ružičasto-crvenim formama iz linije Atropurpurea, počevši s lomljivom krasnicom (Russula fragilis), koja je ista po mesnatosti i veličini, izrazito ljutom okusu, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom i nazubljenoj oštrici listića. Mikroskopski elementi su također slični, ima vrlo slične spore, iako nešto manje i kuglastog oblika. Međutim, izraženije je višebojna i miriše na kolače, raste na suhim mjestima ispod raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Također su slične paprena krasnica (Russula emetica), koja obično raste u planinskim, močvarnim, crnogoričnim šumama, većih je dimenzija i mesnatija, klobuk je ujadnačenije i zasićenije crvene boje, listići su sa slamnatožutim odsjajem, a kožica klobuka je uvijek glatka, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim tlima, ispod kestena ili crnogoričnog drveća, općenito je zdepastija, boje su crvenije i zasićenije, a kožica klobuka se guli gotovo do 1/2 promjera.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 832. Brezova paprena krasnica (Russula emetica var. betularum (Hora) Romagn.)