![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)
Russula emetica (Schaeff.) Pers.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula emetica (Schaeff.) Pers. (GBIF ID 2551213)
Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje. Engleski naziv: Sickener Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, mazav i sjajan, prekrasne je svijetle i zasićene crvene do krvavocrvene boje, ponekad je s crnkastim primjesama na sredini ili oštro ograničenim bjelkastim zonama, rijetko je čitav bjelkast, rub je gladak, pravilan ili malo valovit, u starosti je slabo i kratko narebran. Stručak: 4-10 cm visok i 1-2 cm debeo, blago je batinast u mladosti, kasnije je valjkast, nije raširen na vrhu, ponekad je čak malo sužen, pun, srž je ubrzo mekana i spužvasta, bijel, bez crvenih je nijansi, u određenim je uvjetima mjestimično žuto-smeđ, ostatak je fino crtast i malo svilenkast. Listići: Relativno su gusti, široki su 6-9 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, ponekad su bjelkasti, s vrlo su jasnim krem-žutim odsjajem, ali ne uvijek, oštrica je glatka i iste boje. Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama oko 1.2 x 0.9 µm, povezanim tankim spojnim linijama i s nekoliko grebena koji tvore mrežasti uzorak, izraženo su amiloidne, 8.8-10.5 x 7.4-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-60 x 11-14 μm, sa sterigmama dugim 8 μm, cistide su brojne, vretenaste, tupe, sužene ili sa papilom na vrhu, 60-80 x (8) 11-16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, malo vijugavih ili čvornatih, vitkih, s lokalnim zadebljanjima do 4 μm, te valjkastih dermatocistida, djelomično su gotovo batinaste, višesegmentne, široke 6-10 μm; otrusina je bjelkasta (Ib). Meso: Umjereno je debelo, lomljivo, u starosti je vodenasto, bijelo, truljenjem lagano žuti; neprimjetno ili slabo miriše na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polagano postanu svijetlo limunastožuti, meso u stručku u dodiru sa sulfavanilinom postane tamnoplavo, a rekacija sa gvajakovom tinkturom je vrlo slaba. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u planinskim, močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili jelom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Među ljutim vrstama s crvenim klobukom i više ili manje bijelim listićima i stručkom, opisana se vrsta može zamijeniti s brojnim sličnim vrstama, kao što su Maireijeva krasnica (Russula nobilis), planinska bljuvara (Russula nana), posivjela krasnica (Russula grisescens), brezova paprena krasnica (Russula betularum) i crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), ne isključujući moguće crvene vrste iz linije Atropurpurea. Kod determinacije najviše obratiti pozornost na stanište, odnosno simbiozu sa crnogoričnim drvećem. I u našoj je literaturi bilo određenih konfuznih navoda oko staništa paprene krasnice pa tako Romano Božac u Enciklopediji gljiva, 2. svezak (1008.) navodi da raste u šumama, što sugerira da raste u svim tipovima šuma, a ne samo u crnogoričnim šumama. Ta pogreška vjerojatno vuče korijene još od Bruna Cetta koji u I funghi dal vero (1976.) navodi da raste u bjelogoričnim šumama, a na istoj stranici u napomeni navodi da tipična vrsta raste najčešće ispod bukve, kao i Bona (1988.), koji navodi da raste ispod bukve. Od ostalih karakteristika korisnih za njezinu determinaciju su relativno male dimenzije unutar linije, zvonoliki klobuk u mladosti, listići sa slabom žućkastom nijansom, jedva uočljiva promjena boje mesa u starosti i vrlo slaba reakcija s gvajakovom tinkturom. Na sličnom staništu rastu posivjela krasnica (Russula grisescens), koja je gotovo upola manjih dimenzija, meso joj posivi od vlage, a spore su mnogo manje i sa nižom dekoracijom, hrenova krasnica (Russula aquosa), koja ima crveni klobuk s ljubičastom ili smeđom nijansom, okus joj je jedva primjetno ljutkast, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora, ali pozitivna, te planinska bljuvara, koja se razlikuje po malim dimezijama, zdepastom izgledu, dobro razmaknutim listićima i mesu koje blago posivi. Maireijeva krasnica često raste u hladnim bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve, ima općenito čvršći klobuk, u dodiru sa gvajakovom tinkturom poplavi, a listići su sa sivkastim odsjajem, što je karakteristična značajka, ali nije uvije prisutna, brezova paprena krasnica, koja je manja i krhkija vrsta, raste po močvarnim staništima ispod breze ili nekad ispod smreke, nježne ružičaste ili ljubičaste nijanse klobuka ponekad potpuno izblijede, a oštrica listića je fino nazubljena, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim, silikatnim tlima, preferirajući tepihe mahovine Polytrichum i Leucobryum u podnožju hrasta, kestena ili bora, nešto je manjih dimenzija i slabije mesnata, pigment klobuka je nešto manje zasićen ili djelomično ispran, a spore su nešto manje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 831. Paprena krasnica (bljuvara) (Russula emetica Fries)