KAMEMBER KRASNICA
Russula amoenolens Romagn.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2551439): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Russulaceae / Rod: Russula
Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.
Engleski naziv: Camembert Brittlegill
Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u mladosti je polukuglasto-konveksan, kasnije se otvori, raširi i ulegne na sredini, kožica se guli u trakama sve do sredine, površina je najprije malo vlažna i mazava, zatim je suha i skoro blistava; krem-smeđ, žuto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ, maslinasto-crnkast ili sivo-smeđ, tamniji je na sredini, rub je uvijek podvijen, tanak, ubrzo je dugo i jako narebran.
Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je proširen na vrhu ili se zadebljava prema bazi, na samoj bazi je sužen, nije kompaktan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je potpuno šupalj, malo je blistav, lomljiv; bijel, u starosti je krem, baza stručka ponekad postane lagano crveno-smeđa ili bakrena.
Listići: Osrednje su gusti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, široki su 4-6 mm, do stručka su rijetko račvasti i nejednako dugi, gotovo su lomljivi, oštrica je prilično ravna; bijeli, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti, sa smeđim su mrljama.
Spore: Eliptične, rijetko su kuglaste, s izoliranim šiljastim bradavicama, 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qe = 1.3; otrusina je bijelo-siva, blijedokrem do blijedožuta.
Meso: Tanko, u klobuku je 4-6 mm debelo, mekano, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe mrlje, ispod sredine klobuka je žućkasto, u bazi stručka je često izgriženo od crva i smećkasto; miriše na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, sir ili spermu, a okus je papren.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, dok s fenolom postane zasićeno crveno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim putevima i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili bukvom, a rjeđe s borom, na neutralnom tlu; nije rijetka vrsta.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Najlakše se determinira po karakterističnom mirisu. S karakterističnom je ružičastom ili žuto-ružičastom nijansom na sredini klobuka. Slična je rebrasta krasnica (Russula pectinata) koja ima žuto-smeđi ili oker-smeđi klobuk, a okus i miris neodoljivo podsjećaju na smrdljivu krasnicu (Russula foetens). Sestrinskoj krasnici (Russula sororia) meso u starosti postane crveno-smeđe. Sve spomenute vrste su nevaljale, imaju neugodan miris i ljut okus.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 870. Kamember krasnica (Russula amoenolens Romagnesi), Sinonim: Russula sororia ss. J.Schff.