 |
OVČJA RUPIČARKA
Albatrellus ovinus (Schaeff.) Kotl. & Pouzar
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2551823): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Albatrellaceae / Rod: Albatrellus
Etimologija: ovis (lat.) = ovca. Jer je vole jesti ovce.
Engleski naziv: Forest Lamb
Klobuk: 3-18 (30) cm širok, u mladosti je konveksan i ispupčen pa se raširi, poslije je nepravilno oblikovan; površina je suha, dlakava, bijela, poslije s prljavobijelim, žućkastim, sivkasto-žutim ili žuto-smeđim pjegama, s karakterističnim zelenkastim crtežom, kožica se raspucava na nepravilne kvadratiće; rub je režnjevit, vijugav i podvijen; često su po 2-3 klobuka zajedno međusobno sraštena.
Stručak: 2-3 cm visok i 1-2 cm debeo, kratak, nepravilan, dolje je sužen, prema gore bez oštre granice prelazi u klobuk, najčešće je ekscentričan, šupljikav, često je zakrivljen, perutast; bjelkast sa sivkasto-smećkastim, žuto-smeđim do tamnosmeđim pjegama.
Rupice/cjevčice: Sitne, skoro su okrugle, bijele do bjelkasto-zelenkaste; cjevčice su vrlo kratke, spuštaju se po stručku.
Spore: Kuglaste, prozirne, glatke, s uljastom jezgrom u sredini, 3-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, na prerezu najprije poplavi pa požuti, krhko, čvrsto; ugodnog je mirisa na gljive, okus blag, gorak samo u starosti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, po višim planinskim predjelima, u miješanim šumama, uglavnom u simbiozi sa smrekom, često je po više gljiva zajedno srašteno; dosta je česta gljiva. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, češća je i mekša od slične žemljaste rupičarke (Albatrellopsis confluens). Naziva se ovčja rupičarka, jer je ovce rado jedu.
Napomena: Slična je žemljasta rupičarka kojoj meso ima gorak okus, mnogo je mekše konzistencije i na klobuku nema zelenu nijansu, te slična rupičarka (Albatrellus subrubescens) kojoj meso na prerezu najprije poplavi, zatim pocrveni pa požuti, a klobuk nakon što se protrlja poprimi žućkastu boju i više ili manje pocrveni.
Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je nepravilan, vijugav i režnjevit; 2. površina klobuka je dlakava, sa zelenkastim crtežom i raspucava se na nepravilne kvadratiće; 3. cjevčice se spuštaju po stručku; 4. stručak bez oštre granice prelazi u klobuk; 5. meso na prerezu poplavi pa požuti; 6. raste u crnogoričnim šumama
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1177. Ovčja rupičarka (Albatrellus ovinus (Schaeff.: Fr.) Pouzar), Sinonim: Polyporus ovinus Schaeff. ex Fries
Prirodoslovni muzej - Split
